Potvrđeno je: Izumrla je još jedna vrsta životinja, zadnji put je viđena 1995. godine

Znanstvenici su objavili analizu koja ukazuje da je izumro tankokljuni pozviždač (Numenius tenuirostris), ptica selica koja se razmnožavala u zapadnom Sibiru, a zime provodila uz Sredozemno more. Posljednji je put nedvojbeno viđen 1995. godine u sjevernom Maroku. Ovo je prvi slučaj u svijetu izumiranja ptice s područja kontinentalne Europe, sjeverne Afrike i zapadne Azije, objavili su iz udruge BIOM.

Crveni popis Međunarodne unije za očuvanje prirode (IUCN) trenutno sadrži 164 vrsta ptica koje su izumrle nakon 1500. godine od 11.000 vrsta čiji je stanje ugroženosti procijenila organizacija BirdLife International, globalna institucija nadležna za popis ptica. Ta je publikacija nastala u suradnji britanskog Kraljevskog društva za zaštitu ptica (RSPB), organizacije BirdLife International, Centra za

Nicola Crockford, glavna službenica za politiku RSPB-a, izjavila je: „Ovo je jedna od istinski najrazornijih vijesti iz područja zaštite prirode u posljednjem stoljeću i ulazi u srž razloga zbog kojeg

partnerstvo RSPB-a i organizacije BirdLife upravo i djeluje – spašavanje vrsta od izumiranja. Ovo je prvi poznati slučaj izumiranja ptice s područja kontinentalne Europe, sjeverne Afrike i zapadne Azije u cijelom svijetu. To se dogodilo za naših života. Kako možemo očekivati da će se zemlje izvan Europe zauzeti za svoje vrste kad naše znatno bogatije države nisu uspjele u tome?“

Tankokljuni pozviždač boravio je i u Hrvatskoj, a novoobnovljeni Prirodoslovni muzej u Zagrebu čuva primjerak te vrste. Vijest o njezinom izumiranju uslijedila nakon nedavne objave da je zbog pada u broju populacije 16 drugih vrsta ćurlina selica upravo prešlo na kategoriju veće ugroženosti na Crvenom popisu ugroženih vrsta IUCN-a.

Uzroci opadanja vrste tankokljunog pozviždača možda nikada neće u potpunosti biti poznati, ali mogući razlozi uključuju pretjerano isušivanje izdignutih cretova na kojima su se oni razmnožavali za potrebe poljoprivrede, gubitak obalnih močvarnih područja na kojima su provodili zime, te lov, posebice nedavno, te već smanjene, fragmentirane populacije u padu. Mogući su i utjecaji zagađenja,bolesti, grabežljivaca te klimatskih promjena, ali opseg tih utjecaja je nepoznat.

Dr. Alex Bond, viši kustos Odjela za ptice u britanskom Prirodoslovnom muzeju bio je član tima koji je pratio sudbinu tankokljunog pozviždača. „Nakon što se tankokljuni pozviždač prestao vraćati na svoje glavno zimovalište u laguni Merja Zerga u Maroku, uloženo je puno truda da ga se pokuša locirati u područjima njegovog razmnožavanja. U nekoliko je ekspedicija pretraženo stotinu tisuća kilometara kvadratnih. Nažalost, ništa nije bilo od toga“, rekao je.

Dr. Bond je nadodao: „S napretkom klimatskih promjena, to će postati status quo. Stanje se ne popravlja za ptice. Rješavanje pitanja klimatskih promjena, uništenja staništa i zagađenja najbolji je način na koji ih možemo pokušati zaštititi, bilo kod kuće ili u inozemstvu.“