OČAJNIČKI APEL

Farmica se bori za opstanak: ‘Psi ostaju, računi rastu... Sami ovo ne možemo!‘

Azil kod Našica traži hitnu pomoć zajednice kako bi isplatio zaposlenike i pokrio troškove
 Marko Todorov/Cropix
Azil kod Našica traži hitnu pomoć zajednice kako bi isplatio zaposlenike i pokrio troškove

Farmica nije samo azil, ona je i utočište. Na velikom komadu zemljišta u blizini Našica smjestile su se razne životinje - neke tamo čekaju udomljenje, a neke druge će tamo provesti cijeli život. Oni prvi su psi, drugi su šarolika skupina: krava, tele, svinje, koze... Vesela družina, reklo bi se, a svako od tih stvorenja proživio je nešto tužno prije nego je završilo na Farmici.

A sada su oni u problemima. Na Facebooku su objavili potresni apel kojeg prenosimo u cijelosti.

- Mi nismo dali njih. Ali sada trebamo Vas.

Mogli smo drugačije. Mogli smo zatvoriti vrata, predati pse i reći da više nisu naša briga.

Kada je naš Grad odlučio potpisati ugovor s drugim skloništem, mogli smo i mi odlučiti da je tu kraj naše priče.

Ali nismo.

Nismo htjeli svoje pse poslati u sklonište u kojem, prema podacima koje pratimo u JIC-u, umire gotovo svaki treći pas. I u kojem je broj pasa sklonjenih s područja našega Grada toliko malen.

Jer ako mislite da ste pozivom komunalnom redaru automatski spasili psa, možda biste trebali provjeriti što se s njim dogodilo nakon tog poziva.

Mi smo svoje pse odlučili zadržati.

image
Marko Todorov/Cropix

Ne zato što nam je bilo lako. Nego zato što oni nisu inventar koji se seli tamo gdje je jeftinije (na posljetku, čak ni to). Nisu broj u ugovoru, stavka u proračunu ni višak kojeg se treba riješiti.

Oni su naša obitelj.

I tako će ostati.

Ali postoji nešto o čemu rijetko govorimo.

Farmica nema nikakve redovite prihode.

Sklonište mora imati zaposlene djelatnike, organiziran rad u smjenama i osiguranu svakodnevnu skrb o životinjama. Broj zaposlenih ovisi o broju pasa. I to je sasvim u redu. Jer psi zaslužuju ljude koji će o njima brinuti svaki dan.

Ali ti ljudi moraju dobiti plaću.

I vjerujte nam, već gotovo godinu dana svakog mjeseca izmišljamo način kako isplatiti barem minimalac.

Svaki. Mjesec.

image
Marko Todorov/Cropix

Dok vi vidite fotografije čistih boksova, punih zdjelica, sretnih njuškica i udomljenja, mi gledamo datume dospijeća računa.

Struju. Vodu. Grijanje. Veterinare. Plaće. Doprinose.

Danas vam prilažemo samo dio računa koje ne možemo platiti.

Na te iznose dodajte plaće i doprinose za ljude koji svakoga dana, u dvije smjene, brinu o našim psima.

I pokušajte zamisliti kako izgleda naš kraj mjeseca.

Pa sljedeći.

Pa onaj nakon njega.

Sve to samo zato da ONI ne osjete ništa od onoga s čime se mi borimo.

Da oni koji su već jednom ostali bez svega ne ostanu bez svega ponovno.

Ne žalimo zbog odluke da ih zadržimo. Nikada nećemo.

Molimo vas da nam pomognete održati Farmicu na nogama.

image
Marko Todorov/Cropix

Da platimo ljude. Da platimo račune. Da preživimo zimu.

Ne trebamo čudo. Trebamo dovoljno ljudi koji vjeruju da ovo što radimo vrijedi sačuvati.

Jer Grad je mogao odlučiti da mu Farmica više ne treba.

Ali naši psi nisu odlučili da im više ne trebamo mi.

A mi njih nećemo iznevjeriti.

Pomozite nam da održimo to obećanje.

UDRUGA FARMICA

Možete platiti direktno račun, ali nas, molim vas, o tome obavijestite.

Podaci za uplatu: IBAN HR5923400091110916596, PayPal: [email protected] - stoji u objavi.

image
Marko Todorov/Cropix

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
19. studeni 2026 22:00