ZRAČENJE

Znanstvenici šokirani otkrićem iz Černobila: ‘Na ova stvorenja radijacija uopće nije utjecala!‘

Sekvencirali su njihove genome i usporedili ih s genomima pripadnika iste vrste iz nekih drugih dijelova svijeta

Ilustracija

 Juliet Ferguson/alamy/alamy/profimedia

Eksplozija u četvrtom reaktoru nuklearne elektrane nedaleko od ukrajinskog grada Pripjata, koja je diljem svijeta zloglasno poznata kao Černobilska nuklearka (po mjestu Černobilu, koje je u vrijeme izgradnje nuklearke već postojalo, dok je Pripjat sagrađen 1970. godine), donijela je brojne promjene. Ne samo ljudima, nego i životinjama. Znanstvenici su nakon nekog vremena počeli proučavati na koji način radijacija utječe na životinje i mnoga njihova otkrića zaista su zapanjujuća.

Nova studija koju su proveli stručnjaci sa Sveučilišta u New Yorku otkrila je kako izloženost radijaciji nije ni najmanje naštetila genomima mikroskopskih crva koji tamo žive. Oblići su odabrani za istraživanje jer oni imaju jednostavan genom i brzo se razmnožavaju, tako da je preko njih lako razumjeti osnovne biološke fenomene.

- Tragedija u nuklearci je bila zaista neshvatljivih razmjera i mi još uvijek nemamo dovoljno dobar uvid u njene učinke na lokalne populacije životinja. Je li iznenada promjena okoliša dovela do toga da su neke vrste, ili možda čak samo jedinke unutar vrste, budu prirodno otpornije na ionizirajuće zračenje? - upitala se Sophia Tintori, suradnica na Odsjeku za biologiju na NYU i jedna od autorica studije koja je objavljena u Proceedings of the National Academy of Sciences (PNAS).

U suradnji sa znanstvenicima u Ukrajini i američkim kolegama, među kojima je i biolog Timothy Mousseau sa Sveučilišta Južne Karoline, koji proučava učinke zračenja izazvanih katastrofama u Černobilu i Fukushimi – Tintori i Rockman posjetili su 2019. Černobilsku zonu isključenja kako bi istražili ima li kronično zračenje imao vidljiv utjecaj na crve u toj regiji.

S nužno potrebnim Geigerovim brojačima u ruci za mjerenje lokalnih razina zračenja i opremom za zaštitu od radioaktivne prašine, skupljali su crve iz uzoraka tla, trulog voća i drugog organskog materijala. Crvi su prikupljeni s niza lokacija u cijeloj Zoni na kojima su zabilježene različite količine zračenja: u rasponu od niskih razina zračenja pa sve do mjesta s visokim. Radijacija nije svugdje u Zoni jednaka: svega nekoliko koraka može značiti priličan porast. Normalna razina radijacije je 0.14 milisiverta, no tu brojku čovjek u Zoni isključenja nikad ne vidi na ekranu svojeg Geigerovog brojača. Ipak, postoje takozvani ‘hotspotovi‘, točke na kojima je zračenje iznimno visoko. Njih se izbjegava, jednako kao i brojne druge stvari koje su u Zoni zabranjene. Prašina je opasna, pa je zato jasno zbog čega su stručnjaci uzimali crve s tla zaštićeni opremom. S obzirom na to da na tom području, primjerice, nije dozvoljeno piti vodu na otvorenom niti nositi kratke rukave, jasno je kako je nužno bilo zaštititi se od zračenja.

Nakon prikupljanja uzoraka na terenu, tim ih je donio u Mousseauov terenski laboratorij, smješten u bivšoj stambenoj kući u samom Černobilu (gdje su smješteni radnici iz Zone isključenja, jednako kao i turisti koji u to područje dolaze, premda potonjih nema otkako Ukrajinom bjesni rat). Tamo su ih izolirali i potom ponijeli do New Yorka kako bi ih proučili.

Svoje su analize usmjerili na 15 oblića vrste Oscheius tipulae. Sekvencirali su njihove genome i usporedili ih s genomima pripadnika iste vrste iz nekih drugih dijelova svijeta. Ono što ih je prilično iznenadilo jest rezultat: premda su koristili više načina analize, nisu pronašli niti jedan dokaz da je radijacija utjecala na genom crva iz Černobila.

- To ne znači da je Zona isključenja sigurna, već samo da su ove životinje nevjerojatno otporne i mogu preživjeti u ekstremnim uvjetima. Ne znamo koliko dugo je svaki crv živio u Zoni, tako da ne možemo biti sigurni kojoj je količini zračenja svako od njih, kao i njihovi predci, ‘pokupio‘ od eksplozije koja se dogodila 1986. godine - istaknula je Tintori.

Istražujući je li manjak utjecaja na genom imao veze s tim što su crvi otporni ili su jednostavno našli način da se izbore s negativnim utjecajima iz okoliša, znanstvenici su razvili sistem usporedbe koliko brzo rastu populacije oblića i koristili ga kako bi izmjerili koliko radijacija utječe na njih. Premda su one bile dosta drugačije kod crva iz Zone, one se nisu podudarale s razinom zračenja na pojedinim mjestima. Premda su one bile dosta drugačije kod crva iz Zone, one se nisu podudarale s razinom zračenja na pojedinim mjestima. To sugerira kako crvi nisu nužno tolerantni na svoje radioaktivno okruženje niti ih je ono ‘natjeralo‘ da se razviju tako da mogu podnijeti veću količinu zračenja. Stvar je, naime, vrlo individualna.

Unatoč činjenici da su proučavani genetski veoma jednostavni organizmi, stručnjaci se uvijek proučavanjem životinja iz Zone nadaju otkriti nešto što bi moglo donijeti korist našoj vrsti.

- Otkrili smo koji sojevi ove vrste su osjetljiviji i koji su manje osjetljivi na oštećenja genoma, pa možemo koristiti ove rezultate prilikom istraživanja zašto razne druge vrste, odnosno, jedinke, imaju problema s oboljenjima od raka, a drugi ne. Daljnje istraživanje će nam pomoći kod otkrivanja naših vlastitih faktora rizika - istaknula je Tintori.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
16. studeni 2024 07:07