Znanstvenici analizirali 120 sati materijala snimljenog na dnu mora, jedno otkriće je frapantno: ‘Pogledajte, šamara ju!‘

U cijelom životinjskom carstvu snalažljivost je veoma važna sposobnost. Ona često znači razliku između dobrog obroka i praznog želuca. A blizu koraljnih grebena, gdje je konkurencija za hranu posebno žestoka, priroda je osmislila izvanredno rješenje: hobotnice i ribe koje se udružuju u lovu.

Iako na prvi pogled djeluje kao da se radi o suradnji koja se temelji samo na punom želudcu, nije riječ o tome. Obje vrste u tom odnosu imaju svoju ulogu. Stvari idu toliko daleko da, ako riba popusti, hobotnica joj udari šamar. Ozbiljno. Udari je pipkom po tijelu.

Novo istraživanje objavljeno u časopisu Nature Ecology & Evolution proučavalo je kako hobotnica Octopus vulgaris i nekoliko vrsta riba koordiniraju svoje napore u lovu kako bi učinkovitije uhvatile plijen. Ova studija pomno je analizirala snimke iz lova snimljene tijekom oko 120 sati ronjenja prvenstveno u koraljnim grebenima blizu Eilata u Izraelu

Hobotnica, s vještim krakovima vrhunskom sposobnošću kamufliranja,poznata je po izvlačenju plijena iz pukotina i skrovišta, obično koristeći tehniku ​​koja se zove web-over. S druge strane imamo ribe poput, primjerice, škarpine koje pronalaze i odaju lokacije plijena koji je skriven i kojeg bi hobotnica mogla promašiti. Kad se oni udruže, rezultat je smrtonosan.

- Plijen ima dva izbora: ili ostaje u rupi, gdje je ga na kraju uloviti hobotnica, ili će pokušati pobjeći kroz pukotinu, a tamo je riba koja je lovni partner - kaže Eduardo Sampaio, glavni autor studije, za Discover Magazine.

Istraživači su otkrili da je ovo partnerstvo izuzetno dinamično, pri čemu se svaka vrsta nadopunjuje i učinkovito odgovara drugoj. No, ni ovaj savez nije bez sukoba. Studija je zabilježila slučajeve hobotnica koje su tukle ribu koja nije pridonijela lovu. Takvo nasilno ponašanje pomaže lovačkoj skupini da ima uspješan lov, jer nitko nema ambiciju umjesto punog želudca dobiti batine od hobotnice.

Zanimljivo, nije uvijek hobotnica ta koja nameće suradnju. Ponekad je iniciraju i ribe, jer im je potreban vješt lovac. Tko je bolji od hobotnica, koje su poznate po tome da rješavaju probleme i koriste alate. Ne samo to - ova studija pruža dodatne dokaze o njihovoj sposobnosti upravljanja složenom društvenom dinamikom. One prepoznaju vrste, prilagođavaju ponašanje i sposobnost reakcije.

U dubinama, na koraljnim grebenima, gdje je natjecanje za hranu i resurse intenzivno, suradnja znači prednost. To bi moglo objasniti zbog čega su dvije vrste razvile partnerstvo koje im omogućuje da jedu više nego bi uspijevale da love same. Ovo je partnerstvo primjer uzajamnosti, gdje obje vrste imaju koristi od suradnje. Ona objema stranama štedi energiju i povećava učinkovitost lova.

Sampaio i njegov tim trenutačno rade na tome da svoje istraživanje odvedu i korak dalje, pa će pod more poslati robotske ribe.

- Da, radimo na umjetnim ribama koje će snimiti reakciju hobotnice i njenih partnera kada vide da je naš robot, recimo, jako aktivan. Ili kada je lijen. Zanimaju nas sve reakcije koje možemo zabilježiti - pojasnio je Sampaio.

Prošle godine su njegovi kolege isto ponašanje primijetili kod velike plave hobotnice (Octopus cyanea). Riječ je o samotnim stvorenjima koja su ipak odustala od koncepta samoće kad se radi o hrani. Znanstvenici su puno naišli na čudan prizor nekoliko različitih vrsta riba koje ‘sjede‘ s nekom hobotnicom na dnu i gledaju u istom smjeru, pa su odlučili otkriti više.

Kako bi otkrili više, tim istraživača krenuo je u ronilačku ekspediciju u Crvenom moru. Tamo su mogli pratiti 13 različitih vrsta podmorskih grupacija, a na njihovo proučavanje utrošili su više od 120 sati ronjenja.

- Promatranje tog lova pod vodom bilo je uistinu očaravajuće, jer se toliko toga događalo istovremeno i pred našim očima. Osjećao sam se stvarno sretnim što sam svjedočio tome. Najprije zato što ih nije bilo lako naći. Hobotnice se, naime, obično sakriju kad prvi put vide ljude. No, nakon nekog vremena smo razvili stvarno dobar osjećaj za to gdje ih pronaći i, zapravo, obično smo prvo vidjeli ribu. Ako znate kako se te vrste inače ponašaju, obično ćete brzo otkriti kako se nešto događa kako različite vrste ‘stoje‘ zajedno - rekao je tada Simon Gingins, koautor studije, za IFLScience.

Njihovi zaroni otkrili su kako ne donosi samo hobotnica odluke, nego u tome sudjeluju i ostali članovi lovačkog tima. Recimo, kad se odlučivalo u kojem se smjeru ide, jedna je riba bila glavna. Druga je bila ta koja je ubrzala proces nalaženja plijena. Hobotnica je, pak, predvodila, kad se odlučivalo hoće li nasrnuti na plijen ili ne, a bila je i ta koja bi ga mogla izvući iz kakvog skrovišta. Timski rad je životinjama bio koristan: brže su se snalazili i uspješnije lovili. I ovdje je zabilježen slučaj šamaranja - hobotnice su, naime, udarale članove svoje ekipe.