Mnogima su dabrovi dražesna mala stvorenja, no ima i onih koji u njima vide štetočine. No, oni to nisu - da, bave se stvarima koje se nekima ne sviđaju, no oni samo rade ono što im je priroda namijenila i nemaju pritom nikakve zle misli. Kao i sva druga stvorenja na ovome planetu, oni samo nastoje preživjeti.
Ono što se mnogi često pitaju jest kako to da se ovim malcima nikada ne dogodi da, dok grickaju stabla, ne budu žrtve tog drveta koje padne na tlo. Takve se nesreće događaju i ljudima, koji znaju nastradati kad padne na njih. No, dabrovi su specijalni po svojem sluhu. On je taj koji im spašava živote.
Naime, imaju toliko dobar sluh i čuju škripu stabla. Kad grickaju, ne rade to bez prestanka, nego svako malo zastaju i osluškuju. Mogu procijeniti kada će stablo pasti i zbog toga časak prije nego se to dogodi, oni se miču što dalje što dalje. s obzirom na to da su na tlu sporiji nego u vodi, svjesni su da im treba neko vrijeme i za odlazak, tako da se od drveta miču na vrijeme.
Pravi maleni čarobnjaci su ti dabrovi, zar ne?
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....