Fotografija neobičnog stvorenja snimljenog u Zagrebu prošli je tjedan mnoge uznemirila, a ponajviše ženu koja je tu životinju vidjela. Bilo joj je posve svejedno o kome se radi - je li to, kako su neki nagađali, pas, lisica ili čagalj - bilo joj je samo stalo do toga da se spasi. Zbog toga je pozvala hvatače iz Dumovca, koji su vrlo brzo došli i postavili lovke.
Neprestano su ih obilazili, ali danima su se u njih lovile jedino jedna mačka. No, konačno im se posrećilo u utorak, kada ih je u jednoj lovci dočekao ljutiti, ćelavi lisac. Odmah je pokušao ugristi hvatača, no to je zapravo dobra vijest - pokazuje da je životinja vitalna, kaže nam Damir Skok, ravnatelj ZOO vrta.
- Nije upala toliko ekstremna koliko se čini na slici. Čak je u nekim dijelovima na leđima počeo oporavak, ali teško mi je reći bi li se životinja uspjela sama oporaviti. Na svu sreću, o tome ne moramo ni razmišljati, jer je on sad kod nas. Pregledali smo ga, dobio je terapiju i kod nas ostaje dok ne ozdravi - kaže Skok.
Dodaje kako je lisca bilo teško sputati. Iako ih je pokušao ugristi, nisu ga htjeli anestezirati kako bi ga pregledali, jer je to uvijek rizično, pa su odabrali malo se namučiti. Vrijedilo je, kaže Skok, jer su pokazatelji dobri: nema povišenu temperature i očigledno je povremeno jeo, iako je izgubio na težini i doista je mršav. U blizini mjesta gdje je ulovljen, naime, radi restoran, a vjerojatno su ga hranili i ljudi u okolici.
Procjenjuje se da životinja ima oko devet mjeseci, a šuga ga muči sigurno već neko vrijeme. Ovakvo stanje, naime, ne nastupa naglo.
- Kao i uvijek kad se radi o divljim životinjama, kažem da nam je teško prognozirati što će biti. Nadam se da će se oporaviti. Ako sve bude dobro, to bi moglo trajati oko tri mjeseca. Kad opet bude onaj stari, vratit ćemo ga u prirodu. Ne na mjesto na kojem smo ga ulovili, nego zaista u divljinu, daleko od ljudi - dodao je Skok.
Lisice su, kaže on, prizori na koje se ljudi u gradovima jednostavno moraju naviknuti. To što dolaze ne znači da su bijesne (jer bjesnoće u našoj zemlji više nema), nego se, kao i u ovom slučaju, radi o oportunistima. Lakše je, naime, pojesti hranu koju je netko ostavio ili uloviti glodavca koji je došao na tu hranu, posebno ako ih je više, nego li loviti u šumi. Zbog toga divlje životinje i dolaze blizu ljudi. Na kraju se naviknu na pripadnike naše vrste - ne dovoljno da bi došli do nas, ali dovoljno da ne strahuju kada vide nekog čovjeka.
