Sibirska mačka najpoznatija je ruska pasmina domaće mačke na svijetu. Na prvi pogled izgledaju kao da su čitav dan provele u lovu u šumi i upravo se vratile kući pozdraviti svoje vlasnike. U Rusiji ih zaista ponekad možete vidjeti u divljini i one definitivno nisu raspoložene da napuste svoju slobodu i postanu kućni ljubimci. Ali kladimo se da biste voljeli jednu od njih imati za prijatelja, piše Russia Beyond.
Sibirske mačke postoje barem od 17. stoljeća. Strogo govoreći, u staro su se vrijeme sve mačke donesene iz Sibira u Centralnu Rusiju zvale sibirske. Bile su najčešći lovci na miševe u kućama, najrazličitijih boja i dužine dlake. Preci ovih mačaka bili su azijske (buharske) mačke, koje su trgovci donijeli u Sibir radi kontrole populacije štakora u novim naseljima. Tijekom nekoliko narednih stoljeća mačke su se privikle na hladnu klimu i razvile karakteristično krzno. Također su se proširile cijelom zemljom, jer se vjerovalo da su sibirske mačke najbolji lovci.
Ova vrsta mace službeno je priznata kao pasmina tek krajem 80-ih u Sovjetskom Savezu. Zatim je 1992. godine priznata na međunarodnom nivou, postavši prva ruska pasmina koju su registrirale međunarodne organizacije. Vrsta se opisuje kao velika teška mačka poluduge dlake i zaobljene glave. Može biti različite boje od tigraste do jednobojne ili, pak, s narančastim i crnom mrljama (tip boje poznat kao kornjačevina). Za sibirsku je mačku karakteristična duža dlaka oko nogu i na grudima. Obično imaju svjetlozelene oči. Profesionalci ovu vrstu nazivaju sibirska šumska mačka.
Sibirska mačka ima podvrstu koja nosi veličanstveni naziv nevska maskaradna mačka (Neva je najveća rijeka u Sankt-Peterburgu, a maskarada se odnosi na boju mačje njuške koja nalikuje na masku). Ova obojenost pojavila se prije nekoliko stoljeća, a prepoznata je kao varijanta u isto vrijeme kada i sibirska mačka. Od 1989. nevska maskaradna uzgaja se u uzgajivačnici u Sankt-Peterburgu. Za razliku od sibirske šumske mačke, nevska maskaradna ima plave oči, no po karakteru je slična običnoj sibirskoj mački.
Smatra se da je sibirska mačka među domaćim mačkama najotpornija na hladnoću. To može zahvaliti svom krznu, koje je dugo, gusto i otporno na vlagu. Uši su joj također "termoizolirane" s čupercima. Ovo krzno štiti njezine snažne šape i masivno tijelo od hladnoće i mraza, što joj omogućava da boravi na otvorenom na temperaturama od -10, -15 stupnjeva Celzija. Istovremeno, krzno joj ne pravi problem ako živi u kućnim uvjetima (osim što se linja, naravno).
Sibirskoj mački potrebno je više prostora za njezine ogromne šape i rep! Odrasla ženka teška je oko šest kilograma, dok mužjaci narastu do 10 kilograma, a ponekad i do 12. To su pravi ruski bogatiri!
Ove mačke cijene svoju slobodu čak i kada žive u kući. Nemojte očekivati da će vam po čitav dan sjediti u krilu. Imaju mnogo toga za obaviti dok ste vi na poslu i zarađujete novac za njihovu hranu i igračke. Sibirke ne vole nepoznate osobe i rijetko im dozvoljavaju da ih pomiluju. Ako ih puštate u dvorište, nemojte se iznenaditi ako vam povremeno budu donosile "poklone", jer su odlični lovci. Mogu uloviti čak i malu ribu!
Iako čuvaju jasne osobne granice, sibirske mačke razumiju obiteljske odnose. Mužjak može brinuti o mačićima kao i ženka. Također vole ljudsku djecu i štitit će ih kao svoju vlastitu. Društvene mreže prepune su simpatičnih snimaka na kojima mačke čuvaju bebe. A jeste li čuli priču o sibirskoj mački Maši? Ona je pronašla novorođenče napušteno u stanu, spasila ga od hladnoće svojom toplinom, a onda pozvala ljude u pomoć.
Jedna od glavnih osobina sibirske mačke njezina je visoka inteligencija. S obzirom na to da se vrsta formirala u uvjetima surove sibirske klime, njezina sposobnost da razmišlja i planira bila je važan dio njezinog preživljavanja. Mačke razumiju što ljudi žele od njih i mogu čak naučiti neke naredbe kao što je "hvataj", kao i otvarati vrata šapama ili paliti svjetlo. Ova vrsta izbjegava konflikt i radije će se skloniti nego tući.
Volite li s mačkom pričati o tome kako ste proveli dan? I mi! Sibirska mačka ne samo da sluša ljude, nego im čak mjauče u znak odgovora koristeći različitu intonaciju. Jeste li imali težak dan na poslu? Mačka će suosjećajno mjauknuti. Ili vam je dan bio odličan? Mačka će mjauknuti radosnim glasom. Ponekad to nalikuje na dijalog, ali znanstvenici još nisu dokučili što mačka zapravo misli o ljudima.
U centru Tjumenja nalazi se park posvećen sibirskim mačkama. Podignut je u znak sjećanja na opsadu Lenjingrada za vrijeme Drugog svjetskog rata. Glavni muzej Rusije "Ermitaž" bio je tada prepun štakora koji su prijetili da unište vrijedne eksponate, pa su stanovnici drugih sovjetskih regija odlučili pomoći gradu, organizirajući sakupljanje mačaka na nekoliko lokacija. Jedan od najvećih sabirnih centara bio je Tjumenj s ukupno 5000 sibirskih mačaka iz Tjumenja, Omska i Irkutska koje su sakupljene i poslane vlakom u Lenjingrad. Svi su štakori brzo potamanjeni, a potomci ovih mačaka i danas žive u Ermitažu i održavaju broj štetočina pod kontrolom.