‘Svi smo mi samo filteri pijeska i skupljači dlake. No, radosni smo što ih imamo!‘

Hrvoje Felbar, profesor je fonetike i engleskog jezika, hipnoterapeut i instruktor hipnoze u Hipnooo Akademiji. Svoje klijente opušta seansama, a sebe u društvu tri zgodne mačke.

Tko je tvoj kućni ljubimac?

Cakana (7, nezaposlena), Žućo (isto 7, crn je i prihvaćamo ga jer smo politički korektni) i Aflek (3, sivkasti, nije u rodu s Benom).

Kako ti se život promijenio otkad imaš ljubimca?

Uvijek netko u kući jede, spava i kenja pa su sve najbitnije životne potrebe ispunjene. Doduše, kastrirani su... Ipak ne sve potrebe. Usamljenost je rjeđa bolest, još nismo jedino utvrdili tko je alfa u kući. Sumnjam da je Cakana.

Kako balansiraš između brige o ljubimcu i posla kojim se baviš?

Kad radim online terapiju s klijentima prije pripremim sve da se društvo bavi nekim drugim stvarima. Kada radim predavanja u školi hipnoze, mačke su uglavnom u krilu, za vratom i na tipkovnici cijelo vrijeme. Tada su simpatični dodatak radu.

Ako pak idem van Zagreba, prijateljica ili brat – koji mi je isto prijatelj – obilaze i provjeravaju jesu li osnovne potrebe riješene. Doduše, volim kad se i dodatno neko vrijeme provede s njima u društvu jer su prilično druželjubive. Brinem prvih dva dana kad sam na putu jer mi nedostaje navika naših rituala (gore navedenih u drugom pitanju).

Koju bi anegdotu mogao podijeliti s nama?

Uvijek se smještaju u kompletu sve tri gdje god da se krećem po stanu...GDJE GOD. Kad je krevet u pitanju to je ok, stol isto, ali... Neki dan je Aflek puckao mjehuriće pjene i upao u kadu dok sam se kupao, a Cakana zapalila malo dlake na svijeću. Mačke i otvoreni plamen ne idu skupa, za mlađe čitatelje lekcija... Žućo je sve to prespavao. Da, kupam se uz svijeću ponekad. I pjenu.

Lažem.

Uvijek.

Kupiti ili udomiti?

Žućo je „skupljen“ s ceste u Dubravi, i poznanik ga je donio. Cakana i Aflek su slavonske krvi iz Slatine i Cakana je jedina preživjela neku opaku bolest čitavog svog legla. Tu mi se mijenjaju stavovi kroz život. Trenutačno, kada imaš životinje u kući koje te maltretiraju i odgajaju svaki dan da im odgovaraš sve više i više dok na kraju ne radiš i misliš samo na njih, zaboraviš je l' udomljeno ili kupljeno, posvojeno ili rođeno u kući – sve to bude isto. Voliš i vole te. I, na kraju krajeva, „samo“ smo filteri pijeska, skupljači dlake, a kao, radosni što ih imamo. Preporučujem iskustvo!