DR. HOUSE, DR. MOUSE

‘Starost je neminovna, no radost koju dijelite sa svojim ljubimcem nikada ne bi trebala ostariti‘

U ovoj kolumni zagrebačka veterinarka Silva Rakočević bavi se i točnim načinom izračuna psećih godina
Silva Rakočević
 Nera Simic/Cropix

Svi se mi teže nosimo s dolaskom starosti, pa isto tako i vaši ljubimci i -psi. Mlado štene skače po travnjaku, stari pas polako odlazi do zdjele s hranom. Vidite da između te dvije generacije postoje poprilične razlike. Koja je razlika u godinama između ta dva ljubica, možemo si postaviti pitanje. Vi se ne osjećate stariji , pa zašto bi vaš ljubimac bio stariji, a nije prošlo toliko godina. Možda zato, jer osjećaj „starosti“, kod vas i vašeg psa uvelike se razlikuje.

Kada bi uspoređivali ljudsku dob sa psećom, naišli bi na različite matematičke izračune. Najčešća teorija koja uspoređuje dob ljudi i pasa koristi jednadžbu: pseće godine puta sedam = ljudske godine. To je gruba procjena. Točnija procjena ljudske i pseće dobi, uzima u obzir dosta faktora , najčešće veličinu i pasminu pasa.

Manji psi sporije stare i imaju dulji životni vijek. Osim toga, neke pasmine su dugovječnije od drugih. Uspoređujući veličinu, , mali pudli npr. žive duže od njemačkih doga. No, uspoređujući pasminu, njemačke doge nadživjet će vjerojatno buldoge srednje veličine. Dakle, omjer 7:1, ne vrijedi.

Psi se brže razvijaju prve dvije godine života, nakon čega se razvoj malo usporava. Tijekom prve dvije godine , jedna godina psa jednaka je 10,5 ljudskih godina. Tako je omjer starenja pas: čovjek 10,5:1, a ne 7:1. Kada pas dosegne trogodišnju granicu, on stari dalje omjerom 4:1 ljudskih godina. Mogli bi reći, da je desetogodišnji pas u osnovi ekvivalent čovjeka od 53 godine. Koristeći staru uvriježenu jednadžbu, desetogodišnji bi pas imao 70 godina.

Svi ti izračuni temelje se na pretpostavci da je prosječni životni vijek čovjeka u razvijenim zemljama 80 godina, dok je u svijetu prosjek života 66 godina. Stoga se i jednadžbe za izračun moraju mijenjati, ovisno o geografskom položaju. Naravno da bi to bilo prekomplicirano.

Stara jednadžba procjene starosti 7:1, najmanje je točna. Ono što je sigurno, da psi stare brže nego njihovi vlasnici. Ukratko, nema pravog i konačnog odgovora na matematički problem. Previše je varijabilnosti u psećoj zajednici, ovisno o pasminama, veličini i geografskim razlikama .

Ono što sigurno možemo reći jest činjenica da jednogodišnji pas nalikuje često raskalašenom tinejdžeru. Pas od četiri godine ima energiju mlade odrasle osobe, dok se pas od devet godina može teže kretati kao starija osoba.

Mentalna i emocionalna zrelost nije u skladu s fizičkom zrelošću. Kod ljudi, čovjek u 21. godini života se smatra odraslom osobom, ali možda neće doseći emocionalnu zrelost dok ne napuni 40 godina. Isto se to odnosi i na pse. Iako je devetomjesečno štene društveno i spolno aktivno, puna zrelost se postiže tek u dobi od 3 do 4 godine. Zato, dvogodišnji labradori i dalje žvaču vaše omiljene papuče. Netko se smatra starijim građaninom u dobi od 55 godina, a netko drugi će pomaknuti granicu na 65 godina. Status starijeg psa također se razlikuje. Mali psi se smatraju starijim građanima pseće zajednice kada navrše 11 godina, njihovi prijatelji srednje veličine s 10 godina, veći s 8 godina, a psi divovskih pasmina smatraju se starijim već sa 7 godina.

Neki znakovi starenja u pasa jesu: slabljenje vida i sluha, debljanje, gubitak energije, bolesti zglobova i koštanog sistema, gubitak mišićne mase, problemi sa zubima, poremećena funkcija organa /srce, jetra, bubrezi/, gubitak elastičnosti kože, gubitak dlake, smanjeni imunitet, smanjenje kognitivnih funkcija /demencija...

Zato, radost koju dijelite sa svojim ljubimcem nikada ne bi trebala ostariti.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
26. studeni 2024 12:08