Postoje stvari koje srce želi, ali se nikako ne događaju. S vremenom, odustanemo od nade da će se dogoditi. Žalimo, u dubini svoje duše, pitamo se kako bi bilo da se dogodilo ono za čime smo čeznuli. A onda, jednog sasvim običnog dana, stvari se promjene. Dovoljno je zapucketati prstima, primiti pravi poziv i čudo kojem smo se nadali odjednom se dogodi. Samo tako. Bez najave, bez upozorenja.
Ili, kako kažu u osječkim Pobjedama (a mi se slažemo s njima), ljubav uvijek nađe put. Istina, nekad je krivudav i spor, drugi put ta gospođa kasni godinama, ali uvijek dođe. I njima je stigla i kažu, već ih svrbe prsti, željni da dva puta zazvone na ono slavno azilsko zvonce. Ono kojim svijetu objavljuju da se dogodila ljubav i da neki njihov pas odlazi u svoj novi dom. No, dvostruka zvonjava označit će početak novog života za dvojac koji je s vremenom postao zaštitni znak azila. Uz onu otkvačenu Ksembu, koja će nas sigurno ugristi ako je ne spomenemo u ovom tekstu barem jedan put (ima brnjicu, ali svejedno, znamo njen entuzijazam), Romul i Mirela su godinama bili jedan od simbola azila. Psi koje nitko nije htio udomiti - odnosno, htjeli su ih udomiti, ali odvojeno. To nije dolazilo u obzir, pa su starili u azilu i ispraćali druge pse. Nije njima bilo krivo, jer su bili skupa.
I tako, nakon godina čekanja, stigao je poziv. Zvono će uskoro dvostruko zazvoniti. Na jesen, čim završe kuću koju upravo renoviraju, jedan par iz Osijeka dolazi po ovo dvoje.
A priča im je, mora se priznati, holivudska. Romul je spašen od eutanazije iz šinteraja u Belom Manastiru. Bio je to 60. dan njegova boravka tamo, trebao je biti zadnji. Izvučen je doslovno pet minuta prije. Iz azila su ga neki ljudi udomili, ali im je navodno pobjegao. Pune tri godine o malom se vjetropiru nije znalo baš ništa, a onda je osvanuo na ulicama jednog prigradskog osječkog naselja.
- Dođite i pokupite ga, ili ću ga ja puškom - rekao je zaposlenicima azila čovjek koji im je javio za psa na ulici.
Nisu gubili ni minute, nego su otišli po psa i prilično se iznenadili videći da je to njihov znanac Romul, za kojeg je sudbina, eto, namijenila da ga od smrti spase ravno dva puta.
No, nije Romul bio sam. Uz njega je bilo nešto sitno, čupavo, bez čipa i umiljato. To maleno, svega pet kilograma teško stvorenje nazvali su Mirela. Odveli su ih u azil zajedno, a onda su kasnije doznali da je taj duo prošao kojekakve avanture na ulici. Romul je štitio malenu kujicu vani, na ulici, a štitio ju je i azilu. Ne od drugih pasa, jer su njome svi oduševljeni, nego od hladnoće. Kad god bi zapuhao vjetar, sklupčao bi se oko nje, da je zaštiti.
- Shvatili smo koliko su vezani tek kad smo nju odveli u šetnju bez njega. Toliko je divljao i zavijao, da smo mislili da će mu srce pući od bola. Mislio je da je odvodimo od njega. Onda, kad smo njega odveli do doktora, ona je počela kopati tunel, da pobjegne iz azila, da ga nađe. Shvatili smo da je to prava ljubav, da su njih dvoje toliko vezani jedno za drugo, da ih se ne smije odvajati. Od tada ni sekunde nisu razdvojeni - kažu u azilu.
Bilo je do sada upita za nju. Mnogima je za oko zapela ta slatka mala kujica. No, iz azila su svima rekli - ako ide ona, mora i on. Nitko ih nije htio, ali njima nije smetalo. Dok su skupa, sve im je bilo dobro.
- Kad jedu, oni prvo krenu s čišćenjem njegove velike posude, pa onda njene male. On je jedan od najnježnijih i najmirnijih pasa koje smo u životu upoznali, a ona je mala petarda, puna radosti i života. Novu godinu su čekali kod naše volonterke, koja je rekla da u životu nije imala bolje goste i, da nema već doma pet pasa, ne bi ih vi vratila - pričaju nam volonteri.
Nakon godina azila, ovaj dvojac će uskoro konačno otići u svoj dom. Zvonce će dugo zvoniti, obrisat će se krišom koja suza, mnogi Mirelini obožavatelji će žaliti što je više ne viđaju, a ona i Romul će konačno osjetiti kako psi trebaju živjeti. Želimo im dug i veseo život, ispunjen maženjem i spavanjem na kauču. Kada dođe vrijeme za odlazak, nadamo se da će svijet napustiti poput Filemona i Baukide iz one stare priče - puni ljubavi jedno prema drugome, istovremeno.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....