Ribe iz divljine opasnije od onih iz uzgoja, Amerikanci u njima pronašli 278 puta više sintetičkih kemikalija

Zagađenje mora je doseglo kritičnu razinu, tvrde znanstvenici već više od dvadeset godina. Očito je da se granice mjerila pomiču jer ako smo toj granici bili jako blizu prije dvadeset godina, onda smo je u međuvremenu sigurno prešli i to višestruko.

A jedna od posebno opasnih kemikalija koja ugrožava našu planetu se nalazi i u zraku, i u tlu, i u vodama jezera i rijeka, i u moru, i u hrani, pa čak i u našim organizmima. Riječ je o PFAS kemikalijama razvijenim četrdesetih godina prošlog stoljeća, koje su u potpunosti otporne na vodu i toplinu, piše Otvoreno more.

Koliko je visok stupanj zagađenja vrlo plastično oslikava rezultat jedne američke studije koja kaže da je konzumacija samo jedne slatkovodne ribe ulovljene u američkim jezerima i rijekama jednako štetna kao da mjesec dana pijete vodu kontaminiranu tim tzv. vječnim zagađivačima.

A kemikalije iz skupine PFAS su perfluoralkilne i polifluoroalkilne tvari, odnosno velika skupina tisuća sintetičkih kemikalija čija je primjena u društvu i pojavnost u prirodi ekstremno raširena.

Sve kemikalije iz te skupine se baziraju na vezi ugljika i fluora koja je jedna od najsnažnijih kemijskih veza u organskoj kemiji i koja im omogućuje iznimno veliku otpornost na razgradnju pri upotrebi i u okolišu.

Posebno je problematično što se većina kemikalija iz skupine PFAS vrlo lako prenosi okolišem i prelazi velike udaljenosti u odnosu na izvor ispuštanja.

PFAS kemikalije se nalaze u premazima koji se ne lijepe, u tekstilu ili na ambalaži za hranu, a s obzirom na dugoročnu primjenu, njihova neuništiva priroda implicira da su se one s vremenom nakupile u našem kompletnom okruženju u zabrinjavajućim količinama.

Istraživači, koji su studiju objavili u časopisu Environmental Research, izmjerili su kontaminaciju slatkovodne ribe analizom 500 uzoraka uzetih iz američkih jezera i rijeka.

Srednja stopa kontaminacije je iznosila 9,5 mikrograma po kilogramu pri čemu se od svih kontaminiranih uzoraka tri četvrtine odnosilo na PFOS – perfluorooktansulfonsku kiselinu, jednog od najčešćih i najštetnijih zagađivača od više tisuća koji čine skupinu PFAS.

Utvrđeno je da su razine PFAS-a pronađene u slatkovodnoj ribi koja je ulovljena u divljini bile 278 puta veće od onih otkrivenih u ribama iz ribogojilišta.

Za Patricka Byrnea, znanstvenika koji se bavi problemom onečišćenja okoliša na britanskome Sveučilištu John Moores u Liverpoolu i koji nije sudjelovao u istraživanju, PFAS je, kako kaže, vjerojatno najveća kemijska prijetnja ljudskoj vrsti u 21. stoljeću.

Isto tako dodaje kako ovu studiju smatra vrlo važnom jer podastire prve konkretne dokaze o široko rasprostranjenom prijenosu PFAS-a izravno s riba na ljude.

I premda je studija više puta iskorištena kao propagandni materijal koji bi trebao potaknuti kupovinu ribe iz uzgajališta, rezultati studije jasno govore o neposrednoj opasnosti za kompletan ekosustav koji uključuje, naravno i more i život u njemu.

Ribogojilišta imaju kontrolu hranidbenog lanca

Zanimljivo je i da su rezultati studije objavljeni nakon inicijative Danske, Njemačke, Nizozemske, Norveške i Švedske, zemalja koje su Europskoj agenciji za kemikalije (ECHA) podnijele prijedlog o zabrani korištenja PFAS-a.

Prijedlog je uslijedio nakon što su stručnjaci iz tih pet zemalja otkrili i potvrdili da se kemikalije iz skupine PFAS ne kontroliraju na adekvatan način zbog čega smatraju da je potrebna regulacija na razini cijelog bloka.

Teško je procijeniti hoće li ova studija i apeli zabrinutih znanstvenika imati nekakav globalni utjecaj na smanjenje stope zagađenja, ali ovo svakako možemo smatrati jednim od ozbiljnijih iskoraka na eko-planu zaštite našeg plavog planeta.