Otrovi za štakore pokazali su se kao velika opasnost i za druge:‘Ostaju u tkivu i do godine dana...‘

Diljem svijeta, rodenticidi druge generacije vezani su za smrt grabežljivih ptica i mnogih drugih vrsta životinja koje se hrane živim ili mrtvim glodavcima, uključujući vukove, lisice, tvorove i kojote. Prijetnja divljini—i ljudima također—navela je mnoge nacije da nametnu neka ograničenja na način na koji se spojevi mogu prodavati i koristiti. Ali znanstvenici za očuvanje prirode kažu da postoji sve više dokaza da su takve kontrole malo učinile na smanjenju neciljanog trovanja. I oni ukazuju na nedavna istraživanja koja sugeriraju da su ovi spojevi - za koje studije sugeriraju da mogu ostati u tkivu gotovo godinu dana - rašireniji u hranidbenim mrežama nego što se dosad mislilo, pojavljujući se u vodozemcima, rakovima, pa čak i kukcima, piše Live Science.

Takva otkrića postala su katalizator za razne skupine, koje sada potiču Sjedinjene Države i druge nacije da postrože ograničenja za neke rodenticide. Prošle je godine Agencija za zaštitu okoliša SAD-a (EPA) objavila kako ovi otrovi ugrožavaju desetke vrsta, te je preporučila nova ograničenja. No, industrijske grupe to odbijaju, tvrdeći da su kemikalije ključne za učinkovitu kontrolu štetnika koji čine skupu štetu usjevima i imovini te šire bolesti. Drugi čak ističu da oni zapravo koriste očuvanju nekih vrsta, recimo, ptica, jer ubijaju štakore.

Rat čovječanstva protiv štakora i drugih glodavaca datira tisućljećima unazad. U starom Egiptu, neki od najranijih prikaza mačaka prikazuju ih licem okrenutim prema poljskim štakorima. Ljudi su se kasnije okrenuli otrovima poput arsena, a onda su kasnije kemičari usavršili otrove poput varfarina, koji dolaze u obliku praha, paste, kuglica i mamaca.

No, u roku od nekoliko desetljeća štakori i miševi počeli su razvijati otpornost na mnoge od ovih spojeva. Kao odgovor na to, istraživači su 1970-ih razvili niz spojeva druge generacije, uključujući brodifakum, bromadiolon, difetialon i difenakoum. Oni su smrtonosniji od ranijih rodenticid - životinje mogu preminuti nakon što pojedu samo jednu dozu, iako proces može potrajati i do tjedan dana. Oni također imaju puno dulje vrijeme poluraspada, zadržavajući se u tkivima umirućih i mrtvih životinja duže vrijeme prije nego što izgube snagu. Neka testiranja pokazuju da se u jetri štakora otrovi druge generacije mogu zadržati gotovo godinu dana.

Te su se osobine pokazale kao loša vijest za grabežljivce i strvinare koji se hrane glodavcima, a istraživači su prikupili brojne dokaze da rodenticidi ubijaju cijeli niz životinja. U SAD-u je zbog toga (a problematično je i to što su kućni dordenticidi zapravo opasni i po djecu) doveli do toga da je EPA 2008. godine da njih deset nametnula nova pravila, pa se više ne prodaju u malim količinama niti u običnim trgovinama. No, ta ograničenja zapravo nisu dovela gotovo ni do čeka - recimo, na Amazonu se može kupiti osam kilograma brodifakuma (iznimno jakog antikoagulansa) za manje od 130 dolara.

Jasno je onda da se trovanje ne smanjuje. Koliko je situacija loša? Primjeri iz Italije pokazuje kako je od 186 mrtvih vukova, čija su tijela pronađena od 2018. do 2022. godine, 62 posto imalo barem jedan rodenticid u svojem tijelu. Klinika za divlje životinje koju vodi Sveučilište Tufts objavila je kako su svi crvenorepi jastrebi koji su od 2017. do 2019. primljeni u njihovu kliniku imali u sebi iste te otrove i svi su od njih preminuli. Odjel za očuvanje okoliša države New York izvijestio je javnost kako je 77 posto od 65 mrtvih grabljivica pronađenih uglavnom u i oko parkova u New Yorku od 2018. do 2023. imalo mjerljive razine jednog ili više rodenticida u svojim jetra.

No, koliko je problem velik zapravo ne znamo. Jako mali broj divljih životinja završi na ljudskoj skrbi, a oni koji i završe uglavnom ne odlaze na testove za rodenticide, jer su skupi. Čak i kad ih se napravi, pa budu pozitivni, ne zna se jesu li oni ubili životinju. Recimo, jedna studija jetre su 133 ćelava i sura orla otkrila je da više od 80 posto njih sadrži otrove, no samo u četiri posto slučajeva su bili sigurni da je to ubilo ptice. Ponekad je otrov mogao imati neizravan učinak, poput toga da je ptica postala ranjivija i, recimo, sudarila se sa zgradom ili vozilom.