O bikijadi u Radošiću: ‘Maltretiraju ih i huškaju na agresiju, a onda se čude kada napadnu‘

Dok je Kolumbija prošloga tjedna zabranila borbe s bikovima s ciljem zaštite životinja i, kako kažu, kulturne transformacije, Hrvatska iznova potvrđuje da joj je razina kulture odnosa prema životinjama ostala u nekim prošlim stoljećima, oštro poručuju iz udruge Prijatelji životinja. Kažu kako to dokazuje i jučerašnje održavanje bikijade u Radošiću tijekom koje je jedan bik ozlijedio muškarca, a drugi je probio zaštitnu ogradu i pobjegao.

- Oštro osuđujemo svaku borbu bikova i općenito korištenje životinja za borbe! Ponašanje bikova u Radošiću normalna je i očekivana reakcija na maltretiranje koje doživljavaju - navodi Snježana Klopotan Kačavenda, koordinatorica projekata u udruzi Prijatelji životinja.

Pojašnjava da organizatori borbi krše Zakon o zaštiti životinja, koji zabranjuje huškanje životinje na drugu životinju, dresiranje na agresivnost, kao i druge načine zlostavljanja, poput izazivanja straha i izlaganja ozljedama, te organiziranje klađenja i sudjelovanja u njemu.

- Na takozvanim bikijadama u Dalmaciji i Dalmatinskoj zagori iskorištava se prirodni nagon životinja kako bi ih se navelo da nasrću jedna na drugu i bodu se. Bikovi su okruženi gomilom ljudi koji urlaju, što potiče u njima paniku i strah, a dodatni stres izaziva im napad jednako jake životinje. Često se dogodi da se bikovi ne žele boriti pa ih vlasnici bockaju štapovima kako bi ih razjarili i natjerali na međusobnu borbu, čak im znaju u gubicu utrljati sol. Trebamo li se onda čuditi kada bik, kojega nasilno potiču na agresivno ponašanje, napadne i ljude? - dodala je.

Prijatelji životinja još se od 2006. godine zalažu za zabranu borbi bikova. Tada je donesen prvi Zakon o zaštiti životinja i njime su zabranjene sve borbe životinja „osim tradicionalnih natjecanja bikova”, a taj izuzetak uvršten je u Zakon amandmanom, neposredno prije njegova usvajanja, kako bi se pogodovalo nazadnim organizatorima takvih borbi.

No, ističe Klopotan Kačavenda, nasrtanje životinja jedne na drugu ne može se nazvati natjecanjem, već je riječ o zlostavljanju životinja.

- Tradicija je kulturno nasljeđe koje se prenosi s generacije na generaciju, a podrazumijeva kontinuitet s prošlošću. Iz toga je jasno da borbe bikova ne mogu biti tradicija jer su se počele intenzivnije organizirati kod nas tek sredinom 1990-ih. No čak i da se održavaju stotinama i tisućama godina, počnimo konačno živjeti u 21. stoljeću! Zbog mrcvarenja životinja i primitivnog shvaćanja zabave Hrvatska je sprdnja u svijetu - smatra.

Dodaje i da je nedopustivo što se inspekcije Državnog inspektorata ponašaju kao da bikijade ne postoje, iako se na njima krši niz veterinarskih, sigurnosnih i sanitarnih propisa. Organizatori su često upleteni u financijske malverzacije jer se bikijade održavaju radi profita, što bi trebalo biti predmet istrage financijske inspekcije. Životinje ne bi smjele biti ispušni ventil ni sredstvo zarade pod izlikom provođenja tradicije određene interesne skupine u nekoj ruralnoj sredini, istaknula je.

Prijatelji životinja stoga naglašavaju da se tradicijska baština i kulturne vrijednosti Dalmacije i Dalmatinske zagore mogu promovirati primjerenije i predlažu, umjesto borbi, održavanje izložbi bikova. To bi odgovaralo izrazu „natjecanja bikova” jer bi se vrednovao fizički izgled i držanje životinja. I dalje bi se održavala okupljanja i zabava, promovirao bi se uzgoj autohtone pasmine, pobjednici bi dobivali nagrade, a sve bi bilo bez nasilja i opasnosti za životinje i ljude.