KAKVA PRIČA!

Neobični Rusi koji su imali lava za ljubimca: ‘Susjedi ga nisu voljeli, noću ih je budila rika‘

Nakon smrti prvog ljubimca, k njima je došao drugi. No, to je bilo pogubno za obitelj
Ilustracija
 Nick Dale/Panthermedia/Profimedia

Zamislite sljedeću scenu: jutro, otac, majka i djeca sjede za stolom, doručkuju i piju čaj, a u čelu stola sjedi ogroman lav s lavorom sirovog mesa ispred sebe. A kako je počela i završila priča o članovima jedne sovjetske obitelji, koja je odlučila udomiti lava?

Lav Lavovič Berberov sa suprugom Ninom i dvoje djece, Evom i Romom, živio je u velikom stanu od stotinu kvadratnih metara u Bakuu, današnjoj prijestolnici Azerbajdžana, piše Russia Beyond. Lav je radio kao arhitekt, ali je oduvijek volio divlje životinje, pa je tako u životu uzgajao mačke, pse, papagaje, ježeve, rakune, zmije, a u njegovom stanu neko vrijeme živjeli su i vuk i puma, govorila je u intervjuu za "Argumente i fakte" njegova supruga Nina.

U ljeto 1970. godine obilazeći zoološki vrt Nina i njena kćerka primijetile su u jednom od kaveza "jadno sivo mače".

"Kćer mi se obratila: 'Mama, vidi, tamo umire mačić'. Ja sam joj objasnila: 'Dušo, to nije mačić, to je mali lav, kralj životinja. Vjerojatno je bolestan'. Zamolila sam direktora zoološkog vrta da nam da tog nesretnog mališana", ispričala je Nina.

Obitelj Berberov pronašla je veterinara koji im je pomogao da odgoje mladunče lava i dala mu ime King, u čast kralja životinja. Prema riječima njihovog prijatelja, fotografa Vladimira Aleksejeva, puno truda su uložili kako bi spasili život lavu.

"Grijali su ga, hranili iz bočice s dudom, najrazličitijim mješavinama. U početku lav nije mogao pomicati prednje šape, tako su mu ih oni po cijeli dan na smjene masirali. I malo po malo počeo je hodati, ali ga je taj problem pratio cijelog života", podsjetio je Aleksejev.

Na balkonu su stavili rešetke kako bi King mirno mogao šetati, a ujutro su ga šetali i u lokalnom parku. U ostatku dana kretao se sasvim slobodno po stanu. Prema Nininim riječima, vrlo brzo se sprijateljio s ostalim životinjama u stanu, uključujući i minijaturnog psa po imenu Čap s kojim je čak zajedno i spavao.

"Ponekad, kada je Kingu bilo dosadno dolazio je u našu spavaću sobu. Popeo bi se na krevet, izgurao mene ili Lava, legao na leđa i zaspao čvrstim snom. Ujutro se budio kad i svi ostali, doručkovao i igrao se s djecom. Oni su ga vukli za brkove, jahali kao konja. S njim si mogao raditi što god si htio, on za ljutnju nije znao i nikada nikoga nije ugrizao", govorila je Nina.

Istina, susjedi ga nisu voljeli, noću ih je budila lavlja rika, a i dlake su s balkona padale u susjedne stanove.

"Dođeš s posla i ne možeš se odmoriti. Nemaš sna, lav riče, tako da svi lonci zvone. Ponekad se uz urlike bacao na zid i od tih udara je otpadala žbuka. Ali najgore je smrad i dlake. Od tog smrada ti se jednostavno smuči. Sin naših prvih susjeda imao je alergiju. On sada ima dvadeset godina i alergija je uznapredovala u ozbiljnu astmu", žalio se početkom sedamdesetih godina susjed, Aleksandar Krivenko.

Lav Berberov je na sve žalbe odgovarao da je riječ o jedinstvenom eksperimentu pripitomljavanja divljih životinja. Za lokalnu podružnicu Komunističke partije takvo obrazloženje bilo je prihvatljivo. Po nalogu prvog sekretara Centralnog komiteta Komunističke partije Azerbajdžana, Gajdara Alijeva, kasnije predsjednika Azerbajdžana (1993.-2003.) ispred zgrade u kojoj je stanovala obitelj Berberov svakog dana dolazio je kamion s besplatnim mesom za Kinga, piše "Diletant".

Stan Berberovih bio je svakodnevno pun novinara, što moskovskih, što azerbajdžanskih i svi su željeli vidjeti lava za trpezarijskim stolom ili u krevetu. U promet je puštena i serija razglednica na kojima je Roman Kingu pleo pletenice od grive, Eva se ljuljala uz pomoć lava ili je on jednostavno spavao na jastuku pokriven dekom.

Iz tiskanih izdanja preselio se na veliko platno, kao glumac u filmu "Djevojčica, dječak i lav". Komediju "Nevjerojatne avanture Talijana u Rusiji" King je snimio 1973. godine. Zajedno s njim cijela obitelj se zbog snimanja privremeno preselila u Moskvu, a potom u Lenjingrad.

Kako se ispostavilo, King je bio loš glumac. Berberovi uopće nisu dresirali lava, tako da on nikada nije izvršavao ni najjednostavnije zapovijedi, a i glumci su se osim toga bojali "domaće" životinje.

"Lav nije bio dresiran, bio je nepažljiv i prema mom mišljenju, glup. Imao je kompliciran odnos s dreserima. Iz najmanjeg razloga ili čak bez povoda, oni su govorili: 'Lav je bolestan, lav ne može, lav je umoran'. Kada bi King pretrčao, npr. dvadesetak metara, oni bi govorili: 'Lav je preumoran i danas više nećete moći snimati'. Tako je od producenta filma izvlačen dodatni novac, a ovaj je mrzio cijeli taj zvjerinjak", govorio je legendarni redatelj, Eljdar Rjazanov.

Poslije završetka snimanja King i obitelj Berberov preselili su se u Moskvu. Lav je smješten u školu broj 74 u kojoj nije bilo nastave budući da je bilo ljeto. Kako je Nina isticala, obližnjim ulicama svakodnevno je prolazio automobil s ozvučenjem preko kojega je upozoravano da je zabranjen ulazak na teritorij škole.

U sportskoj sali škole King je 24. srpnja 1973. godine igrao nogomet s asistentom Aleksandrom (ostalo je nepoznanica je li ga je angažirala obitelj ili filmska ekipa dok traje snimanje). Prozori sale gledali su na voćnjak s jabukama i nisu bili dobro zatvoreni. Saša je u jednom trenutku ostavio Kinga potpuno samog u sali.

U tom trenuktu pokraj škole prolazio je osamnaestogodišnji student Vladimir Markov koji je s djevojkom šetao psa. Radoznali pas provukao se kroz rupu na školskoj ogradi i uputio se preko puta sportske sale. Markov je preskočio ogradu, uhvatio psa i vratio djevojci i spremao se ponovno preskočiti ogradu, ali nije stigao. King je iskočio iz sale kroz prozor i napao Vladimira s leđa.

Djevojka je očajnički vrištala i uzbunila cijeli rajon, pa su prolaznici pozvali policiju. Na mjesto zločina brzo je stigao potporučnik Aleksandar Gurov i vidio kako 240 kilograma težak lav sjedi u grmlju, pritiskajući na zemlju unakaženog pandžama i zubima Markova i spremao se da jedva živom mladiću ugristi vrat. Gurov je pucao u životinju nekoliko puta.

Markov je ostao živ. Susret s lavom za njega se završio lakšom traumom i velikim gubitkom krvi. Međutim, Berberovi su Kingovu smrt doživjeli kao istinsku tragediju. Obitelj je čak smatrala da Gurov treba robijati zbog ubojstva lava jer su bili sigurni da je Markov sam isprovocirao zvijer.

"Prema riječima očevidaca, Markov je počeo praviti grimase i skakati, okrećući se čas licem, čas leđima prema lavu. King je to shvatio kao poziv na igru. Naš asistent je tako probao s njim scenu za film 'Nevjerojatne avanture Talijana u Rusiji' u kojoj lav juri čovjeka i obara ga na zemlju", ispričala je Nina svoju verziju događaja. "Potporučnik je čuo vrisak, dotrčao do ograde i ne shvaćajući što se događa, pucao u lava. King se već bio udaljio od mladića u pravcu razbijenog prozora. Ali Gurov je bio usplahiren i ispraznio je čitav spremnik u Kinga.

Svima nam je bilo teško, plakali smo. Ali najviše je patio Čap. Veterinar je rekao da neće još dugo, jer je bio u predinfarktnom stanju. I zaista, sutradan je Čap uginuo", ispričala je Nina.

Uskoro su Berberovi dobili drugo mladunče lava, Kinga Drugog. Prema Nininim riječima, kupili su ga i donijeli ljudi iz moskovskih intelektualnih krugova kako bi ih utješili. A među njima su bili pisac Jurij Jakovljev i poznati pjesnik, kantautor i glumac Vladimir Visocki, kao i njegov kolega glumac, Sergej Obrazcov.

"King Drugi uopće nije bio sličan našem prvom ljubimcu, kojeg smo spasili od smrti, a on nam zahvalnost uzvraćao poštovanjem i lijepim odnosom. Ovaj je zahtijevao da mi njega poštujemo. Ipak, Lava Lavoviča King Drugi smatrao je 'vođom čopora' i slušao ga", govorila je Nina.

Otac obitelji Berberov umro je od srčanog udara 1978. godine. Nina je ostala sama u stanu s dvoje djece, lavom i drugim životinjama, među kojima je bila i puma Lelja. Kako je isticala, King Drugi uopće nije bio agresivan ni prema njoj, ni djeci, čak ni poslije Lavove smrti, a "igrao" je i u dva filma: "Lav je otišao od kuće" i "Ja imam lava".

Idila je potrajala do 24. studenog 1980. godine, kada je Nina vraćajući se sa posla ušla u kuću, osjetila miris dima i vidjela kako se puma Lelja zgrčila u uglu sobe, King Drugi je rikao i bacao se na balkonske rešetke, a susjed palio i gađao lava komadićima plastičnog češlja. Nina je otjerala susjeda, nahranila sina, donijela meso Kingu. On se iznenada počeo neprimjereno ponašati, skočio je na ormar, te se s njega okomio na Ninu, oborio je na pod i razderao joj glavu šapom.

"Roma je skočio i pokušao pobjeći, ali King Drugi stigao ga je u jednom skoku i ubio na licu mjesta, skinuo mu skalp s glave i polomio vratne pršljenove. Ja sam izgubila svijest. Trgla sam se tek kada su se čuli pucnji. Policajci koje su pozvali susjedi sa svih strana popeli su se na krov i počeli pucati", prisjećala se Nina. Puma je u međuvremenu iskočila na ulicu, gdje su je policajci i ubili."

Prema riječima novinara Vasilija Peskova, u stanu se osjećao strašan smrad, svuda je bilo prljavo.

"U kupaonici, u lokvi krvi nepokretan ležao je dječak. Na podu, pored njega sjedila je rastrgnuta žena s oderanom kožom na glavi i mnoštvom rana na tijelu. 'Spasite mi sina...', govorila je gubeći svijest. Nikada u životu nisam vidio tako mučnu situaciju, smrad, okolo sve pokidano. Potpukovnik Džangirov koji je bio šokiran onim što je zatekao, primijetio je: 'Kakav lav?! Pa ovdje bi i miš poludio', pisao je Peskov.

Roma Berberov je umro u bolnici dan kasnije, ne uspjevši povratiti svijest. Ninu Berberovu njegovala je kćerka i prijatelj za kojeg se poslije toga i udala i prestala se baviti uzgojem divljih životinja. Sebi nikada nije oprostila smrt sina.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
07. studeni 2024 20:32