MAČKOLUMNA

Koliko točno imam mačaka? Zapravo, ne znam. Mislio sam da su četiri, ali izgleda da ih je više

U ovoj koluni doznajemo za mačka s politički nekorektnim imenom koji je kroz dom obitelji Kukec-Mitrović samo prošetao
Ilustracija
 Miralinn/Stockimo/Alamy/Alamy/Profimedia

Prije nekoliko godina draga prijateljica zamolila me uslugu.

- Idem na dvotjedno putovanje. Možeš li mi pričuvati mačke - glasila je sasvim razumna poruka.

U to vrijeme nisam znao ništa o mačkama. Spremno sam pristao, misleći kako je to kao kad čuvaš nečijeg psa. Dovest će mi mace kući, ja ću ih malo čuvati i sve će biti OK. Prijateljica mi se nasmijala.

- Ne ide ti to baš tako. Mačke su teritorijalne, ti ćeš morati živjeti kod mene to vrijeme - kazala je. Ma dobro, nema problema. Samo, koliko ih je?

- Deset - rekla je "mrtva-hladna". Progutao sam knedlu, no što je tu je. Uostalom, koliko može biti teško čuvati deset mačaka?

Došao sam nekoliko sati uoči njenog zrakoplova. Poput vojske, postrojenih deset mačaka pristojno je čekalo da se upoznamo.

- Ovo ti je Micica, ovo Cici, ovo Dragica, Štefica, Marica... - "biflala" je imena mačaka moja prijateljica, a ja sam bio posve svjestan da ću ih već za sat vremena zaboraviti. Objasnila mi je kako su sve sterilizirane te bez problema odlaze van obavljati nuždu, a na meni je da im osiguram hranu i vodu kako ispred stana, tako i unutra. Napunila je frižider pivom i suhomesnatim delicijama te otperjala u Južnu Ameriku.

Došavši drugog dana s posla u moje privremeno boravište primijetio sam da mi "fali" najmanje pet mačaka. Do kraja dana otišlo ih je još nekoliko. Ostao sam posve sam. Gledao sam TV, ali pomalo me primala panika jer se nitko od mačjeg stanovništva nije vratio. Osjetio sam veliko olakšanje kada je jedna, prekrasna bijela (Marica!?) ušetala u stan i smjestila se pored mene. 'Ajde, imam bar jednu. Gledali smo televiziju, mazili se, a dobila je i ukusan obrok.

Idućeg dana preko Skypea (da, tad je to bilo hit) nazvala me prijateljica. Osjetila je nelagodu u mom glasu, pa me umirivala da je potpuno normalno što ih nema, ipak sam ja nov u tom prostoru i treba im vrijeme da se naviknu. S ponosom sam joj rekao kako sam osvojio povjerenje jedne od njenih ljubimica. Zanimalo ju je kakvu ogrlicu ima.

- Pa, nema nikakvu - rekoh zbunjeno.

Prasnuli smo u smijeh i shvatili da je mačka koja se mazila sa mnom neka sasvim nova, nepoznata mačka, koja je iskoristila priliku, uselila, klopala i mazila se.

Ove sam se anegdote sjetio ovih dana kada smo svi u kući spoznali da je potpuno nejasno koliko mačaka imamo. Nekad je to četiri, to su naše izvorne, ali izgleda da je naš stan u prizemlju kao stvoren za useljavanje mačjeg svijeta. Svako malo tako začujem krckanje, a misleć da se radi o nekim od mojih, ignorirao sam, no "krckanje" je trajalo i trajalo, pa sam se okrenuo i zamijetio - Košku! Mačka je to od naših susjeda Ukrajinaca, zbog čega smo joj i dali taj nadimak, a koja je odlučila da je i naša kuća njezina.

Ma, nema frke.

Onda je, prije nekoliko dana, na balkonu umiljato zamijaukala jedna druga, sasvim nepoznata mačka, nakon što se dobro najela u kuhinji. U nevjerici sam pitao Najdražu, tko je sad ovo!? Mijauk je bio tužan, treba pomoć. No, nije se dala. Došla je do nas, onjušila i pobjegla, a mi smo je kao ludi krenuli tražiti po kvartu, kao da smo oboje, bez ikakva dogovora, odlučili da "gdje mačja čeljad nije bijesna, ni kuća nije tijesna", pa ćemo i nju udomiti. Možda se opet pojavi. Zbog karakterističnog brka već smo joj dali i krajnje politički nekorektno ime koje ćemo izostaviti sa ovih stranica dok se ne javi pa je fotkamo.

Dva golema mačora koji "teroriziraju" kvart svojim napadima na ostale već su naši "kućni duhovi", uvijek im ostavljamo zdjelice hrane sa strane.

I? Koliko na kraju cijele ove štorije vaš vjerni kolumnist ima mačaka?

Nemam pojma.

Ali, sve više shvaćam svoju prijateljicu. Lijepo je to. Mačke su divna i plemenita bića koja će, ako su dobre volje (što je rijetkost) učiniti sve za vas - presti će, maziti se, a naš vjerni Čupko poznat je i kao vrlo uspješan lovac na noćne leptire kojih se moja draga užasava.

Za Aleistera zvanog crni demon i Ritchieja redovni čitatelji već su saznali, lovački pothvati Kraljice majke Shakti legendarni su u kvartu i nikako joj objasniti da je zdjelica puna hrane i ne treba loviti ptice i guštere uokolo (miša nikad, hmmm...!?).

Neka samo dođu. Uvijek če ih čekati zdjelica puna hrane i druga sa svježom vodom.

Samo, koliko ih je pobogu!?

P.S. Narančasti demon Ritchie počeo je napadati Shakti, mačku koju smo spasili s ulice gdje je ostavljena u kutiji. Nije neočekivano da se baš i ne provede dobro kada to pokuša

P.S. 2 Crni demon Aleister opako se zaljubio u Košku. Samo, plah kakav je, boji se prići, a ona, kada prolazi, ima "mot" kao da ga uopće ne primjećuje. Umiremo od smijeha gledajući njihovu igru

P.S. 3. Sve gore izneseno poziv je da i sami krenete u ovu prekrasnu avanturu zvanu "mačkovlasnik", točnije "Otvarač konzervi". Isplati se.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
24. studeni 2024 10:06