‘Kad uzimate psa, neka vam najbolji prijatelj bude Google, a ne filmovi i slikovnice!‘

Presretna sam kad god se snimi film ili crtić koji gledatelju približava koliko pas može biti dobar i lojalan prijatelj. Naravno da se ježim kad vidim prekrasnog i savršeno treniranog pitbula kako po kiši trči uz Johna Wicka. No veliko je pitanje je li pametno uzeti psa jer je na ekranu ostavio dobar dojam i jer bi taj pitbul baš dobro pasao uz ova dva Keanu Reevesa koji mi samo skupljaju prašinu u podrumu ili je važno saznati koji su potencijalni problemi s određenom pasminom i možemo li se mi kao vlasnici s tim nositi.

Odmah ću napomenuti da sam pristalica ideje da je odgoj važniji od genetske predispozicije, ali upravo je ta predispozicija čest razlog odustajanja na pola puta što rezultira azilima punim pasa koji su nekad imali topli dom. I sama imam pse čija narav nije prejednostavna, nije mi uvijek lako, ali, srećom, oni mi savršeno odgovaraju sa svim svojim vrlinama i manama.

U filmu ‘Ostavljeni na Antarktici’ pratimo trojicu članova ekspedicije koji su prisiljeni ostaviti pse za vuču zbog surovih uvjeta. Čopor pasa mora preživjeti sam u tim istim uvjetima do dolaska spasilaca. Pasmine predstavljene u tom filmu su sibirski haski i aljaški malamut. Dakle... Ako je jedna od prvih karakteristika navedenih na internetskim stranicama uzgajivača i vlasnika ‘neovisan’, možda je lukavo čitati između redaka i pitati se ne znači li to ustvari da je pas neposlušan.

Prva ću za sebe reći da sam bila neovisno dijete, ali trebalo bi priupitati moje roditelje kako su preživljavali u tom posebnom komadiću pakla zvanom ‘dijete mi razmišlja svojom glavom’. Haski često bježi, bilo da je pušten s povodca, bilo da je u dvorištu, a malamut će, upozoravaju stručnjaci, napraviti veliku štetu ako mu se ne posveti dovoljno pažnje u obliku fizičkih aktivnosti, tipično za pasmine koje zahtijevaju aktivne vlasnike. Kao i haski, iznimno je tvrdoglav. Ako želite pse koji se trenutno odazivaju kad čuju svoje ime, rade trikove i bespogovorno slušaju, dvaput razmislite prije udomljavanja ovih inače odanih, pametnih i nježnih ljepotana.

Zanimljivo je da me baš svaki put kad na televiziji puštaju film Hachiko solidan broj ljudi zove i upozorava da to nikako ne gledam. Kao netko tko je gorko plakao gledajući crtić ‘Grom’ svaki put kad bi bilo tko izgovorio da psu treba njegova osoba, mogu vam reći da upozorenja više nisu ni potrebna. Ja taj film nikad neću pogledati. Znam da je rađen po istinitom događaju i da bolno detaljno opisuje što je sve pas u stanju napraviti za svog vlasnika. Međutim, Hachiko je akita inu. Sjećam se jedne emisije na Animal Planetu gdje je preporuka bila da se izađe iz prostorije kad on jede jer postoji velika mogućnost da bilo kakvo gibanje u svojoj blizini doživi kao otimanje hrane. Loše reagira na nagle pokrete, zaštitnički je nastrojen, ne voli strance. Fenomenalne karakteristike ako želite čuvara, malo kompliciranije ako u psu tražite društvo za ispijanje kava u centru grada.

Film ‘Maska’ nam je predstavio lik neustrašivog i neobično sposobnog psića Mila koji gotovo watsonovski glavnom liku pomaže u bijegu iz nemogućih situacija. Vjerujem da je puno ljudi nakon toga zaželjelo upravo jack russel terijera. Zanemarujući da je to terijer. Uzgojen za lov na lisice, ne za nošenje u Louis Vuitton torbici. Kao i Milo, i ovo je pametan pas u rukama vlasnika koji ga tretira onako kako je to potrebno. Kao psa. Psa koji ima vrlo jasnu svrhu. Koji nije bebica, micica, dijete, princ na bijelom konju, zatočena patnica koju treba spasiti, sva usamljenost i odbačenost svijeta u malom četveronožnom tijelu nego tvrdoglav i uporan pas kojem je potreban svakodnevni trening, odmjeren autoritet, istrčavanje i puno vremena.

Čitajući divnu knjigu mog duhovnog uzora Tie Torres saznala sam da je njeno spašavanje životinja počelo s vukopsima, mješancima vuka i psa ranih devedesetih. Popularizirani u Disneyevoj filmskoj adaptaciji ‘Bijelog očnjaka’ 1991. godine, ubrzo su postali pomodna igračka za razmaženu američku djecu i dok si okom trepnuo mudri su roditelji u fazi ljubimčevog odrastanja shvatili da vučji gen možda i nije najbolja ideja za šetnju po Manhattanu. Rezultat? Tisuće napuštenih životinja.

Primjera je neusporedivo više nego što stane u jedan ovakav tekst. No, važnim smatram sljedeće. Kad uzimate psa, nek vam najbolji prijatelj bude Google, a ne filmovi i slikovnice. Razgovarajte s ljudima koji imaju iskustva, privatnog i profesionalnog.

Svi su psi prekrasni na različite načine, na vama je da saznate koji način vama odgovara.