Divan prizor: Jedan od najugroženijih sisavaca još jednom snimljen u Jadranskom moru

Iz Centra za zaštitu i proučavanje ptica Crne Gore objavili su snimku sredozemne medvjedice, oduševljeni jer je bilo više dojava da je ova životinja viđena u Jadranskom moru.

- U pitanju je sredozemna medvjedica, koju sve češće turisti sreću tijekom plovidbe morem. Javite nam ako se i vama medvjedica ovako ljubazno javi kao ovim turistima u Albaniji. I ne zaboravite da se radi o jako ugroženoj vrsti koja je osjetljiva na uznemiravanje. Ophodite se fino prema njoj - poručili su.

Sredozemna medvjedica (Monachus monachus) jedna je od najugroženijih vrsta sisavaca na svijetu. Rasprostranjenost joj je vrlo fragmentirana, uključujući umjerene i suptropske vode Sredozemnog mora i istočnog Atlantskog oceana. Broj predstavnika ove vrste procjenjuje se na svega 600 jedinki grupiranih u tri zemljopisno izolirane subpopulacije – istočno Sredozemlje (Grčka, Cipar, Turska), zapadna obala Afrike i otočje Madeira. Povećanje ljudskog pritiska i narušavanje pogodnih staništa dovelo je do promjene društvenog ponašanja ove vrste. Nekad društvenu vrstu koja je tvorila kolonije, danas češće nalazimo kao usamljene jedinke ili u malim skupinama. Iako se općenito opisuje kao vrsta koja ima ograničeno područje kretanja, sposobna je prevaliti velike udaljenosti u kratkom vremenskom razdoblju, stoji na web stranici Instituta Plavi svijet.

Povijesna rasprostranjenost sredozemne medvjedice obuhvaćala je Jadransko more. Zapravo, prvi znanstveni opis ove vrste napravljen je na primjerku ulovljenom 1777. godine u blizini otoka Cresa. U 17. i 18. stoljeću prisutnost sredozemne medvjedice zabilježena je duž cijele istočne obale Jadrana, od Istre do Crne Gore, dok većina dojava o uhvaćenim jedinkama iz 19. stoljeća dolazi s Kvarnera (sjeverni Jadran) i iz Dalmacije (srednji i južni Jadran). Prvi oblik zaštite ove vrste pojavljuje se u 20. stoljeću kada je zabilježeno smanjenje prisutnosti sredozemne medvjedice u srednjem i južnom Jadranu (otoci Biševo, Svetac, Sušac, Vis, Hvar, Brač, Palagruža, Lastovo, Korčula, Mljet, Pelješac i pokraj Dubrovnika). Prema kriteriju Međunarodne unije za očuvanje prirode (IUCN) i Crvene knjige sisavaca Hrvatske ova vrsta je trenutno navedena kao regionalno izumrla u Jadranskom moru.

Prvo fotografsko dokumentirano opažanje sredozemne medvjedice napravljeno je 12. lipnja 2005. godine kada su je istraživači Instituta Plavi svijet identificirali na fotografijama snimljenim u blizini otoka Silbe.

U lipnju 2005. godine dogodila se prva potvrđena dojava o ponovnom pojavljivanju sredozemne medvjedice u Jadranskom moru kada je vrsta pozitivno identificirana na temelju fotodokumentacije snimljene u blizini otoka Silbe, u sjevernom Jadranu. Od tada je dokumentirana redovita prisutnost jedne ženke sredozemne medvjedice duž sjeveroistočne obale Jadrana. Analiza fotografija prikupljenih tijekom opažanja potvrdila je redovitu prisutnost iste jedinke na području Istarskog poluotoka, Kvarnera i Kvarnerića. Ova jedinka uginula je prirodnim putem u kolovozu 2014. godine, a nakon toga su u Jadranu zabilježena sporadična opažanja sredozemne medvjedice. Zbog nedostatka fotografskog materijala, interpretacija takvih događaja može biti samo hipotetska. Vjerojatno je da jedinke koje dolaze iz obližnjih kolonija Jonskog i Egejskog mora ulaze u Jadransko more, zadržavajući se samo ograničeno vrijeme prije povratka u ostatak Sredozemlja. Slična pojavljivanja sredozemnih medvjedica također su opisana u drugim područjima gdje se ova vrsta smatra regionalno izumrlom.