Novak Đoković otvorio je dušu o jednom od najtežih perioda svog života. U pitanju je 1999. godina i NATO-ovo bombardiranje tadašnje Savezne Republike Jugoslavije, kojeg se Đoković prisjetio u novom dokumentarnom filmu "Novak Đoković: Vuk zimi", koji je objavljen uoči US Opena.
U ožujku te godine, nekoliko tjedana prije njegova 12. rođendana, Đoković je zajedno s obitelji morao napustiti svoj stan u Beogradu dok su eksplozije odjekivale gradom. Osvajač 24 Grand Slam turnira govorio je o noći kada zgrada u kojoj je živjela njegova obitelj nije imala sklonište:
- Jedne od tih prvih noći bombardiranja, naša zgrada nije imala sklonište. Morali smo otići u drugu zgradu. Trčali smo prema toj drugoj zgradi. Bio je to užasan prizor jer je bilo dva ili tri sata ujutro. Bilo je mračno. Vidite ljude kako trče okolo, u panici. Ne znaju kuda da idu, pokušavaju spasiti svoje živote - otkrio je Đoković pa se dotaknuo trenutka koji nikada neće zaboraviti:
- Spotaknuo sam se i pao. Vidio sam svoju obitelj kako trči 12, 15 metara ispred mene. Pokušao sam vikati: ‘Upomoć, pomoć‘. Nisu me čuli i nastavili su trčati. Vidio sam avion kako baca dvije bombe na obližnju bolnicu. Stajao sam na kiši i u mraku...
Njegov brat Marko također se prisjetio ratnih godina i straha koji je njihova obitelj svakodnevno proživljavala.
- Na početku je to bila horor priča. Ne možete ni zamisliti kao malo dijete da se tako nešto može dogoditi. Tijekom večeri samo se skrivaš u svojoj maloj kući u kojoj smo živjeli. U nekom kutku, svi zajedno, samo se moliš da se ništa ne dogodi - rekao je Marko.
Unatoč teškim okolnostima, Novak Đoković nije odustajao od tenisa. Kao talentirani junior u jesen 1999. napustio je Srbiju i preselio u München, gdje je nastavio razvoj u akademiji hrvatskog tenisača Nikole Pilića.
Put prema profesionalnom tenisu, međutim, predstavljao je ogroman financijski teret za njegovu obitelj. Đoković je kasnije otkrio da su njegovi roditelji morali posuđivati novac kako bi mu omogućili nastavak karijere, i to u razdoblju u kojem se cijela zemlja suočavala s ozbiljnim ekonomskim problemima.
- Bilo je izuzetno teško podnijeti sve financijske zahtjeve, posebno jer je tenis jedan od najskupljih sportova. Cijela se zemlja ekonomski borila, ljudi su tražili sklonište i pokušavali spasiti vlastite živote. Tenis im nije bio ni na kraj pameti - prisjetio se Đoković.
Njegov otac Srđan u jednom se trenutku, prema Novakovim riječima, morao zaduživati i kod ljudi iz kriminalnog miljea.
- Većinu vremena novac ste posuđivali od vrlo pogrešnih ljudi. Nažalost, bili su to kriminalci, a sve što smo imali odlazilo je na vraćanje dugova - ispričao je.
Posebno mu je ostao urezan jedan obiteljski razgovor, kada je njegov otac procijenio da je dovoljno odrastao da shvati koliko je situacija ozbiljna. Okupio je obitelj, izvadio deset njemačkih maraka i rekao im da je to sve što im je preostalo.
- Rekao mi je da će učiniti sve kako bih ostvario svoj san, ali je od mene tražio jednu stvar, da budem sto posto posvećen tenisu. Ako bi primijetio da nisam, sve bi završilo.
Takve okolnosti, smatra Đoković, prisilile su ga da odraste puno ranije od svojih vršnjaka. Već kao 13-godišnjak osjećao je odgovornost koja je znatno nadilazila njegovu dob.
- Morao sam postati ozbiljniji, čvršći i stabilniji, više muškarac nego dječak. Imao sam osjećaj kao da sa 13 godina moram biti roditelj. Više nisam mogao slobodno pokazivati osjećaje, iako sam zapravo još bio dijete - zaključio je.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....