Umjesto lijepog djetinjstva prošla je pravi pakao: ‘Otpadala mi je kosa, odbacilo me i društvo‘

Bivša srpska tenisačica Bojana Jovanović u velikom je razgovoru za Mondo otkrila svoju tešku životnu priču. Kada ljudi ‘bace‘ pogled na njezine društvene mreže, često mogu vidjeti fotografije i ‘storyje‘ lijepe tenisačice i sportašice, ali iza svega stoji jedna potresna priča.

Naime, Bojana je sa samo šest godina oboljela od raka nadbubrežne žlijezde, a tada je krenula i njezina velika bitka. Osim što je bila suočena s teškom bolesti, trpjela je i ružne komentare svojih vršnjaka i ostale djece što joj u jednom trenutku srušilo samopouzdanje, ali, kako kaže, oblikovao kasnije kao osobu.

- Godinama sam to pokušavala zaboraviti i odbaciti. Prije godinu ili dvije sam odlučila malo više o tome govoriti kako bih drugima pružila motivaciju i podrušku. U prvom razredu osnovne škole (2004. godine) otkriveno mi je da imam neuroblastom, rak nadbubrežne žlijezde. Prvi put sam operirana u studenom 2004., a bolest se vratila u travnju 2005. i tada su mi odstranjeni lijevi bubreg i slezena - otkrila je Bojana u uvodu, pa nastavila:

- To je trenutak kada sam se vratila u školu i kada je krenula moja najveća bitka. Prošla sam nekoliko ciklusa komoterapije i otpadala mi je kosa. Pronalaženje svog identiteta nakon osnovne škole bio je jedan od mojih najvećih izazova, prošla sam kroz psihičko i fizičko zlostavljanje u školi. Bilo mi je teško, bila sam izopćena iz društva i te stvari su kasnije imale puno posljedica. Ne osjećam ljutnju ni bijes prema toj djeci, razumijem ih. Čak ni djeca nisu znala što mi se događa, vjerujem da sve počinje kod kuće. U četvrtom ili petom razredu roditelji su me htjeli prebaciti iz škole, bio je pakao u tom razdoblju, ali nisam htjela bježati od problema.

Otkrila je Bojana kako su se stvari nakon srednje škole ipak počele mijenjati i kako su je neke stvari izgradile u osobu kakva je danas.

- Počela sam studirati psihologiju i polako se nositi sa svojim traumama. Uvijek sam nosila jednodijelne kupaće kostime jer imam veliki ožiljak na trbuhu. Sramila sam se toga jer sam drugačija, sve do trenutka kada sam to prihvatila i rekla *o, to si ti, zbog toga si drugačija. Prava ljepota danas je biti drugačiji.

Otkrila je također i trenutak kada se sve prelomilo i što joj je pomoglo da nastavi dalje.

- Godine 2020. bila sam druga najbolja seniorska tenisačica u Srbiji, a onda je došla i ozljeda zgloba. Bila je to godina korone i odlučila sam prestati igrati profesionalne turnire. Usredotočila sam se više na društvene mreže, porastao mi je i Instagram, a potom me i Janko Tipsarević pozvao na Maldive kako bih bila trenerica. Prvi trenutak kada sam otišla od kuće na dulje vrijeme i to me nekako natjeralo, kada si sam, da počneš razmišljati o nekim stvarima i što možeš učiniti. To razdoblje me još više ohrabrilo, počeo sam intenzivnije raditi na psihologiji i educirati se i bolje upoznavati sebe. To razdoblje života jedna je od prekretnica.