Trajalo je to kroz cijelu godinu i oproštaj Stana Wawrinke, čudesnog švicarskog tenisača u 41. godini, nije bio različit od nekih ranijih oproštaja. Svaki turnir na kojemu se pojavio ove godine, svaka tribina ispred koje je igrao, na kraju bi mu zapljeskala, a on bi se tim navijačima poklonio.
U utorak je bilo posljednji put. Izabrao je da to bude u Baselu, pred domaćom publikom. Ispalo je to u porazu od Čeha Jirija Lehečke, a tribine u Baselu opet su bile u ekstazi. Nikada nije imao problem napraviti osoban odnos s navijačima, koji su poticali sve što je radio na terenu. Divili su se jednoručnom bekhendu, odazivali na traženje sve jačeg navijanja, vidjeli su i kako se ljuti, ali i kako plače na kraju.
- Sigurno će biti mamurluka. Ne nužno zbog alkohola, ali zbog tuge svakako.
Jer, to je bio kraj. Karijera je zaključena nakon 23 godine, 985 mečeva i tri osvojena Grand Slam turnira.
- Sve što sam želio u karijeri bilo je dati sve od sebe, ne žaliti ni za čim, uvijek se boriti, uvijek davati 100 posto u svakom meču. Iz poštovanja prema sebi, protivniku, turniru, navijačima, svima. To je uvijek bilo najvažnije više od 20 godina i jedini način da napustiš sport - bez ikakvog žaljenja.
Stan The Man bio je čovjek kojega je na kraju dana bilo lako voljeti. Jer se s njim bilo lako poistovjetiti. On je bio običan čovjek na kojega bi se malo tko okladio da će imati ovakvu karijeru, a stigao je do nje gurajući sam sebe do krajnjih granica. On je mogao biti svatko od nas. Tako nekako. Iako...
Rođen je u nesretno vrijeme. U vrijeme kad su dominirali Roger Federer, Rafa Nadal i Novak Đoković, u vrijeme kad se tom društvu "Velike trojke", u jednom periodu priključio Andy Murray, pa je sve postalo "Velika četvorka". Neki su jadikovali s tom okrutnom istinom, ali ne i Stan Wawrinka.
U tom je razdoblju on osvojio tri Grand Slama, pobjeđivao je eksplozivnim udarcima, bio je nevjerojatno izdržljiv, uvijek prepun vjere u svoje mogućnosti i pobjeđivao je i najveće. Osvojio je Australian Open 2014. godine, pobijedivši Đokovića u četvrtfinalu, a onda i Nadala u finalu.
- Nikada nisam očekivao da ću osvojiti Grand Slam jer, što se mene tiče, nisam bio dovoljno dobar da pobijedim te dečke - skromno je tada priznao.
Ali, sve je to ponovio. I to dva puta. Osvojio je Roland Garros 2015. godine pobijedivši Federera u četvrtfinalu, a onda i u finalu Đokovića. Pa je osvojio i US Open 2016. godine spasivši meč-loptu u trećem kolu protiv Britanca Evansa, pa srušivši opet Đokovića u finalu.
Između 2006. i 2022. samo su Federer, Nadal, Đoković i Murray osvojili više Grand Slam titula od Wawrinke. Pa su neki skloni tvrditi da tu eru trebamo portretirati i kao eru "Velike petorke".
Uostalom, za Novaka Đokovića nema tu spora o vrijednostima Švicarca.
- Stan je imao nevjerojatnu karijeru. Natjecatelj kakav jest na terenu, talent, snaga, moć, preciznost. Imao je jednostavno sve.
Wawrinka je na koncu 267 tjedana bio među najboljih deset igrača svijeta, osvojio je Masters 1000, još 15 turnira, ali sebe nikada nije smatrao dijelom uže elite.
No, za vremena ostat će velikan svjetskog tenisa. Najbolji Švicarac nakon Rogera Federera. Čovjek kojega su voljele tribine, čovjek koji je na terene uvijek donosio sve što ima i čovjek kojega nije bilo lako pobijediti.
- U nekom trenutku moraš zatvoriti knjigu.
Bilo je to u Baselu. Ovog utorka. I svi koji smo imali privilegiju gledati, sjećat ćemo se. S radošću. Nije bio najbolji, vrijeme i konkurencija nisu bili idealni za tako što. Ali, bio je jedan od onih koji se ne zaboravljaju.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....