Makar je "na papiru" rekreativac ili "samo" rekreativac, Supetranin s dugogodišnjom zagrebačkom adresom - Stipe Lukšić (43) - zapravo utjelovljuje sve najveće vrijednosti sporta, koji je najbolji alat za ono čemu junak ove naše priče teži - testiranju svojih granica. Iza Lukšića je životno razdoblje u kojem je na određeni način nanovo otkrio svoju ljubav prema plivanju, s kojim je dodirnuo točku imao još kao srednjoškolac u danas ugašenom Vaterpolskom klubu Arbun kroz koji su u devedesetim godinama prošlog stoljeća prošle brojne generacije supetarske djece. I tako je lani odlučio "ostvariti san svih Supetrana" - doći iz Splita bez da mora platiti trajektnu kartu. Šalu na stranu, Stipe je u kolovozu prošle godine za 30. godišnjicu Oluje te u čast preminuloj legendi plivačkih maratona - Veljku Rogošiću, kao i tradiciji vodenih sportova (vaterpolo, plivanje, jedrenje, triatlon) u rodnom mjestu, preplivao Brački kanal, 15 kilometara od splitske plaže Trstenik i supetarskog Acapulca, te postavio temelje za još veći pothvat u ukupnom trajanju od 10 dana.
Naime, prošli petak je krenuo u plivački ultramaraton BRAČ 100K, preplivavanje oko najvećeg srednjedalmatinskog otoka u 10 etapa...
- Osjećaj je sjajan, ruke malo bole, ali ostalo je još dovoljno snage za vikend - poručuje Lukšić, koji je u proteklih osam dana odradio 85 od predviđenih 100 kilometara.
- Bit će na kraju to i malo više jer sam prije cilja u Supetru u posljednjoj etapi odlučio posjetiti Splitsku, uvalu Zastup u kojoj je vaterpolsko igralište.
Upravo su plivanje i vaterpolo, možda i najrašireniji sportovi na otoku, razlog zbog kojeg sve ovo radi.
- Lijepo je bilo u svakom mjestu iz kojeg sam kretao i onima u koja sam dolazio na kraju svake etape, no najispunjeniji sam kad vidim puno djece, mladih plivača i vaterpolista, kojima svojim primjerom mogu dati poticaj da se nastave baviti sportom.
Ultramaraton BRAČ 100K je humanitarnog karaktera, prikupljaju se sredstva za udrugu More snage Brač, koja pomaže oboljelima od karcinoma i njihovim obiteljima.
- Kad smo krenuli u organizaciju, s obzirom na to da se radi o puno većem "zalogaju" nego što je to bilo prošlogodišnje preplivavanje od Splita do Supetra, uključio se veliki broj ljudi, logistika je puno veća pa sam se povezao s Crvenim križem i poznatim supetarskim humanitarcem Matom Mladinom te odlučio dati vidljivost jednoj novijoj udruzi kakva je More snage. I mogu reći da je to bio pun pogodak.
U cijelu priču se uključio veliki broj ljudi sa strane pa je tako na startu prošli petak u more sa supetarske Vlačice s njim skočila i Dina Levačić, koja ga je pratila u prvoj etapi kroz Mirca i Sutivan do uvale Svićuraj na sjeverozapadnoj obali Brača, nakon druge etape ga je na Vidovoj gori dočekala - na najviši vrh dalmatinskih otoka je stigao automobilom - skupina koju je na humanitarni uspon poveo planinar Ranko Dragičević, osvajač, između ostalih, najviših vrhova Sjeverne Amerike (Denali) i Europe (Mont Elbrus), u četvrtoj etapi s ciljem u Bolu uz Lukšića je plivao Toni Pavičić-Donkić, dok je u petak osmu, od Povalja do Pučišća, odradio s Markom Denkovićem-Kraljevom...
- Od četvorice Hrvata koji su preplivali La Manche, svo troje živućih je u proteklih tjedan dana plivalo sa mnom; četvrti, odnosno prvi koji je to napravio, bio je pokojni Veljko Rogošić. Priča se proširila i s Rankom, tim organiziranim usponom, gdje god sam dolazio skupio bi se lijepi broj ljudi, tako da je sve skupa ovo ispalo i bolje no što sam mogao očekivati.
More oko Brača ga, pak, nije mazilo.
- Prvi dan je na sjevernoj strani otoka puhao burin, onda i tramontana, drugi je bilo mirno kroz Milnu, da bi treći dan zapuhalo jako jugo pa sam morao skratiti tu etapu s 10 na osam kilometara, što nije bio problem jer sam znao da to mogu nadoknaditi sljedeći dan. Tako je i bilo. Preko Bola na jugu, onda i do Sumartina na istoku, nije bilo nikakvih problema, dok sam povratkom na sjevernu stranu oko Povalja osjetio jake struje. Dionica do Pučišća je opet prošla "bezbolno" i sad me čeka završnica.
Vikend donosi još dvije etape od po desetak kilometara, prvo do Postira, i u nedjelju preko Splitske ponovno do Supetra, gdje će mu sumještani prirediti - u to nema sumnje - spektakularan doček. No, bit će teško nadmašiti prošlogodišnji dolazak na Acapulco popraćen vatrogasnim šmrkom i bakljadom.
Međutim, sve ovo počelo je puno prije prošlog petka.
- Intenzivne pripreme trajale su sedam mjeseci. Pod tim mislim šest treninga tjedno u ritmu tri dana bazena, dva dana teretane i jedan dan trčanja ili uspona na Sljeme. Pritom ni taj dan za odmor nije značio potpuni odmor zbog ostalih obveza u životu. Treninge sam, pak, odrađivao rano ujutro, od šest do sedam, kako bih izgubio najmanje od dana. Imao sam i dva ciklusa od po 10 uzastopnih dana u bazenu, prvi po sat, drugi po dva sata.
Bila je to svojevrsna simulacija ultramaratona, makar ga bazen definitivno nije mogao pripremiti za ono što ga je dočekalo u moru oko Brača.
- Ne možeš simulirati struje i valove, ali u pratnji imam ljude koji dobro poznaju trasu pa mi i to olakšava plivanje.
Spomenimo i da je Lukšića za BRAČ 100K pripremao jedan od najboljih plivačkih i kondicijskih trenera u državi, trofejni Pero Kuterovac, čija su supetarska veza bračni par Poklepović, Tina i Ivan, osnivači Sportskog društva Zvrk koji ljeti plažu Vlačica pretvore u sportski poligon na kojem plivanje i vaterpolo trenira veliki broj bračke djece, ali i gostiju.
- Mislim da ne trebam trošiti riječi na to kakav je stručnjak Kuterovac, koji me primio otvorenih ruku, napravio program, uključio me u skupinu svojih sportaša s kojima sam u teretani shvatio ogromnu razliku između amaterskog i profesionalnog sporta, svjedočio kakva su sve odricanja potrebna da bi ostvario vrhunske rezultate koji postižu Perini sportaši.
Što je zapravo Stipin najveći motiv, što ga vuče u ovakve pothvate?
- Teško mi je to opisati, iako je zapravo jednostavno. Želiš vidjeti koliko možeš napraviti, ispituješ svoje vlastite mogućnosti. I onda se dogodi ovakva jedna sjajna priča pa te to ispuni.
Avantura završava u nedjelju, što nakon toga, kako ovo nadmašiti u sljedećim godinama?
- Iskreno, ni u jednom trenutku nisam razmišljao što kasnije jer mislim da sam s ovim ultramaratonom postavio letvicu jako visoko, na određeni način ostvario sve što sam planirao. Imao sam podršku svoje okoline, obitelj i prijatelji su me čak i poticali, ali ne planiram ovo nadmašiti jer kad sve završi, glavni zadatak mi je nadoknaditi vrijeme koje sam uzeo od obitelji - zaključio je Stipe Lukšić.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....