Dugo je vremena u svijetu nogometa vrijedila ona izjava Garyja Linekera - "Nogomet je jednostavna igra u kojoj 22 igrača 90 minuta trče za loptom, a na kraju uvijek pobjede Nijemci". Kada bi parafrazirali slavnog engleskog centarfora, onda bi mogli zapisati - "Vaterpolo je divna igra u kojoj za loptom pliva 14 igrača, a na kraju uvijek pobijede hrvatski mladići".
Za ljeto 2026. ovo apsolutno vrijedi. Kadeti, juniori, mlađi seniori ili dečki do 16, do 18 i do 20 godina pokorili su svu konkurenciju, Europu i svijet. Sva tri manje-više različita naraštaja na sva su tri najveća ovogodišnja natjecanja (dva SP i jedno EP) otišli do kraja. Do vrha, do zlata.
Kada smo sažimali vaterpolsku 2024., napisali smo kako smo te godine doživjeli nešto jedinstveno, neponovljivo. Te je godine seniorska vrsta, u pola godine, jedina igrala sva tri finala na tri najveća natjecanja (EP, SP i OI). Svjetski raritet. Kako veli onaj navijački stih - "Ovdje nitko nije normalan".
Doista, nije normalno to što rade Hrvati u vaterpolu. Naravno da će 2024. ostati za sve vijeke vjekova apsolutni vrh jer se ipak radi o seniorskom uzrastu i tri najveća natjecanja. No, u samo 43 dana, s tri momčadi mlađih uzrasta osvojiti zlato... to se još nije nikada dogodilo.
- Koliko i ja znam, nikada. Osim možda jednom, ženski španjolski vaterpolo da je učinio nešto slično. U muškom vaterpolu se to nikad u povijesti nije dogodilo. To je podatak za Guinnessovu knjigu. Bez obzira na našu povijest i tradiciju, u analima svjetskog vaterpola se ovakvo što ne pamti - prisnažio nam je u nedjelju kasno navečer iz Bugarske, iz Varne, trener prvaka Europe. Hrvatski izbornik vrste do 20, Zoran Bajić.
Inače, nakon što su kadeti i juniori osvojili naslove prvaka svijeta, još u večeri zlata dečki do 16 u Zagrebu, ovaj je novinar zavapio višekratno, za što imamo svjedoke - "Jedva čekam sad ove iz Varne. Slutim da bi oni mogli napraviti puno...".
Nismo se upuštali u prognoze kolajne, kojeg mjesta, ali nismo bili slučajno takvog stava. Prvo, poznajemo, gledali smo sve zadnjih sezonu-dvije pa i više, sve te igrače. Ne bilo gdje, već u njihovim klubovima, u Prvenstvu i Kupu Hrvatske, a neke od njih i u Ligi prvaka. Ozbiljnim, velikim, seniorskim natjecanjima. Upravo je i to jedan od razloga sadašnjeg uzleta. Klubovi su dali punu priliku mladima, oslonili se na njih, a oni vraćaju. Kvaliteta se uvijek iskaže. Ova reprezentacija koja je zadnja donijela zlato u Hrvatsku su izravni ne samo nasljednici seniorskih Barakuda, ovi već i jesu i pod Tuckovim zapovjedništvom.
Centar Viktor Tončinić (MVP EP do 20) već igra umjesto Vrlića i Lončara; branič Mislav Ćurković ulazi u obrambeni red s iskusnim Žuvelom. Vanjski igrač Maro Šušić kojem u Dubrovniku proriču zvjezdanu budućnost, pa i Ante Jerković i Nardo Skejić, to već jesu igrači koji nisu bili samo na pripremama, već i igrali za A vrstu. Oni su taj "novi val" u pomlađivanju nastalom nakon siječanjskog EP u Beogradu. Zajedno sa samo godinu dana starijima (2005.) napadačem Vlahom Pavlićem i vratarom Maurom Ivanom Čubranićem. Nisu oni budućnost, oni su sadašnjost hrvatskog seniorskog vaterpola. Reprezentacije!
To su oni momci koji su umjesto A vrste igrali u lipnju u Sydneyu na završnici Svjetskog kupa protiv starijih, iskusnijih, prekaljenih seniora, najboljih igrača Mađarske, Grčke, Španjolske. Taj odlazak u Australiju, odluka čelnika HVS-a da se odmori seniorske igrače, a mlade umjesto priprema s vršnjacima iz drugih reprezentacija, ubaci u borbu s prekaljenim inozemnim seniorskim asovima, pokazalo se vjerojatno kaoključni, pobjednički potez.
- Vjerujem da su neki od igrača, nesvjesno igranjem na turniru u Sydneyu dobili na iskustvu, sigurnosti i samopouzdanju, da mogu igrati s boljim, kvalitetnijim od sebe, te pritom izraziti svoj maksimum. Htjeli ili ne, siguran sam da su individualno, ne kolektivno, ali pojedinačno da sigurno "pokupili" vrhnje i na osnovu tog turnira se dignuli. Tako da, koliko god nam bio minus što nismo imali klasične pripreme, sa sparinzima, ogledima s vršnjacima, toliko su se nesvjesno dignuli i oplemenilo njihovu igru. Vidjeli su da mogu, ali vidjeli su i da moraju. Nema druge, moraš! I još nešto, ključ. Bili su hrabri.
To je riječ koju je Bajić spominjao prije, tijekom, pa onda i nakon Sydneya.
- Pa je, zato jer je mene prije Sydneya bilo strah da ne ispadne kontraproduktivno, da tamo izgubimo svaku po 10-15 razlike. No, bili su lepršavi, igrali su se, bili hrabri i na tome su se sad nadogradili u Varni – drži izbornik Bajić.
Ondje, u Sydneyu jer on je prethodio Varni, dobili su Amerikance s 9 razlike, pa Gruzijce s 6 golova plusa. Da, izgubili su od svjetskih prvaka Španjolaca, tijesno od Talijana, pa od Mađara, ali to su sve bile njihove najjače, seniorske momčadi. I pobrali komplimente. Javne, medijske u Mađarskoj, Italiji, Španjolskoj, SAD... Uz sve, gledali smo sve utakmice, te se ovaj novinar baš na temelju tih izvedbi veselio Varni.
- Mi u biti, u trenutku kada smo došli u Varnu, nismo znali kakvi smo bez Pavlića, Čubranića, Brubnjaka i Karla Babića. To su oni samo malo stariji igrači koji su bili s nama u Sydneyu, a koji su nama tamo bili nositelji. Kad smo se vratili, ova reprezentacija je bila bez sparing-partnera, te smo se u skupini EP praktički i uigravali. Zato i nismo gledali toliko suparnike, već se bavili sobom - sada će izbornik Bajić.
- U finalu smo pokazali mentalnu čvrstinu, što isto nije malena stvar. Jer nije baš jednostavno i lagano kada gubite od Španjolaca dva, u jednom trenutku i tri gola razlike. Sve smo stizali, "lovili", pa prestigli i natjerali da njima malo uđe voda u uši, kako se veli. Dobili smo tu na sigurnosti, samopouzdanju, pokazali smo ozbiljnost i mentalnu stabilnost i dečkima svaka čast na tomu.
No, svaka čast i onomu koji ih vodi. Njihovu treneru Zoranu Bajiću. Čovjek je to koji je 2024. u Bugarskoj baš (Burgas) osvojio zlato na EP do 19. Godine 2025. u Zagrebu bronca na SP do 20. Sada zlato na EP do 20, opet u Bugarskoj, ali u Varni. Čovjek koji je inače prvog dana Varne, na treningu pripitomio i u naručju imao jedog - galeba! Postoji tomu dokaz na njegovom Facebook profilu.
Ljeto 2026. donijelo je i još jedno novo pravilo u vaterpolskom sportu. Od sad se momčadi bore samo za srebro i broncu. Oprostite, ali zlato pripada... Hrvatima!
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....