Sin slavnog Hrvata i ‘slika i prilika‘ oca: ‘Biti njegov nasljednik veliki je teret‘

Ima ona jedna, nekad vrlo popularna pjesma "Drago mi je zbog mog starog...", pjesma koju bi ovih dana mogao pjevušiti Toni Matošević, vratar RK Zagreba. Mladi je rukometaš u utakmici posljednjeg, 14. kola Lige prvaka stao među vratnice i odradio odličnu utakmicu na gostovanju u Svendborgu. Zagreb je upisao i 13. poraz ove sezone u kojoj nije briljirao u Ligi prvaka, no ovu će utakmicu "Matošević junior" ipak dugo pamtiti:

- Pamtit ću je po pravom debiju u Ligi prvaka. Lani sam na utakmici u Barceloni bio u zapisniku, branio 10-ak minuta, ali mi je ovo ipak bilo pravo "vatreno krštenje", prva prava utakmica u Ligi prvaka. Osjećaj je zaista poseban, fenomenalan i sretan sam što sam dobio priliku da nešto više pokažem i napravim. Puna dvorana, odlična atmosfera. Istina, poraženi smo, ali ja sam trenutačno ispunjen...

Unatoč porazu njegova kluba, Toni je bio na visini zadatka:

- Ušao sam na jedan sedmerac, priznajem, imao sam malu tremu. Kad sam obranio prvi sedmerac, kao da je sva trema nestala. Otvorio mi se fokus, bio sam u potpunosti "unutra". Osjećaj je zaista fenomenalan kad si dio takve velike sportske priče. Ogromna je razlika braniti u nekoj takvoj utakmici Lige prvaka u odnosu na "obične" domaće utakmice...

"Drago mi je zbog mog starog..." se, naravno, odnosi na činjenicu da je Toni (21), sin dvostrukog olimpijskog i svjetskog prvaka Valtera Matoševića, ponajboljeg i najuspješnijeg hrvatskog rukometnog vratara u povijesti i sadašnjeg trenera vratara u reprezentaciji:

- Čuli smo se nakon utakmice, rekao mi je da je bilo dobro, nije pretjerivao s pohvalama, čak me je upozorio na neke stvari koje sam mogao odraditi bolje. Čujemo se svakog dana i uvijek mi daje savjete koji mi mogu pomoći.

Valter Matošević je uzor svojem sinu Toniju koji je krenuo njegovim stopama

DAMIR SKOMRLJ Cropix

Toni je svjestan da je u vječnoj "drami". Kao rukometnog vratara uvijek će ga uspoređivati sa "starim":

- To je moj "križ". Velik je teret biti nasljednik takvog oca koji je u karijeri ostvario sve što se moglo. To može biti teret, ali ja se trudim da ne bude tako, gledam to na način da sam u prednosti pred drugima jer uvijek imam nekoga iz prve ruke tko mi može pomoći savjetima, usmjeriti me. Ponavljam, to je teret, ali i dobra stvar. Na meni je samo da pokušam u karijeri dati sve od sebe da napravim makar mali dio onoga što je njemu pošlo za rukom. Znam da je to "nemoguća misija", ali dajem i uvijek ću davati sve od sebe.

"Matošević junior" nije "meteorski zasjao na rukometnom nebu", u Zagreb je došao lani, a i sada je nominalno treći vratar nakon odlaska Mateja Mandića:

- Nisam ove sezone previše igrao, ali ja treniram i radim i trudim se napredovati. Idem korak po korak, potpuno sam fokusiran. Nakon lanjskog dolaska u Zagreb, koji je najveći hrvatski klub, svakodnevno učim, imam odličan odnos s kolegama vratarima i trenerom Arianom Jovićem, od kojih i dalje svakodnevno učim. Strpljivo čekam priliku i vjerujem da će ona kad-tad doći.

Toniju je dolazak u Zagreb otvorio nove vidike:

- Tata me je uvijek poticao na sport, našao sam se u rukometu još u trećem razredu osnovne škole. Počeo sam doma u Kastvu, igrao zatim u Zametu, za Zamet 2 i nakon toga otišao u Labin pa u slovenski Ormož, iz kojeg sam došao u Zagreb. Bila mi je to velika promjena, tu je sve brže i jače, sasvim nova "dimenzija". Realno, baš kao što je i Liga prvaka u odnosu na domaće terene. Tu sam već neko vrijeme, uklopio sam se, dobro mi je i sasvim sam usmjeren na vlastiti napredak.

Toni Matošević je trenutačno treći vratar Zagreba, ali njegovo vrijeme tek dolazi

I na doprinos klubu koji ove sezone nije briljirao u Ligi prvaka:

- Uvjeren sam da će sljedeće sezone biti puno bolje. Sad u nedjelju idemo u Našice na derbi s Nexeom i idemo pokušati, kao i svake sezone, uzeti oba domaća trofeja. Neću biti u zapisniku, ali nema veze, radim kao da ću igrati svaku utakmicu. Ove sezone na početku u Ligi prvaka nismo bili nagrađeni bodovima, a dobro se igralo, vjerujem da će se to vratiti u sljedećoj sezoni.

Kao i svakom mladom igraču, Toniju je san reprezentacija, ali je vrlo skroman. Na oca koji je i dalje takav iako je osvojio sve:

- Naravno da je tako, no to trebam zaslužiti. Nadam se da ću se jednog dana izboriti. Mi sad imamo odlične vratare, Kuzmanović i su svjetske klase. No, hrvatski je rukomet uvijek imao odlične vratare, a jedan od njih je i moj otac. On mi uvijek govori samo jednu stvar - igraj, uživaj, uvijek budi nasmijan. To i pokušavam. Stvarno uživam u ovom što radim i dajem sve od sebe...

Igranje u Zagrebu jedan je od ispunjenih Tonijevih snova, no on ih ima još puno:

- Volio bih stvarno jednog dana zaigrati za reprezentaciju. Volio bih puno napredovati u Zagrebu, a onda jednog dana zaigrati i u Bundesligi, recimo u Kielu, koji mi je kao klincu bio i ostao najdraži strani klub...

Da, Toni Matošević iznimno je karakterni mladić, "slika i prilika" svojeg oca. Osvojio je svjetsku broncu s hrvatskom U-19 reprezentacijom, strpljivo radi i čeka priliku u najboljem hrvatskom klubu i njegovo vrijeme tek dolazi. "Iver ne pada daleko od klade", Toni će to sasvim sigurno i potvrditi...