Zagrebaš nakon potopa u Barceloni: ‘Sramota od prve do zadnje minute, od mene do svakog drugog‘‘

Izgubiti od Barcelone – ništa lakše. I puno jači Zagreb u Blau Grani znao je biti razbijen, deset razlike bila je uobičajena stvar. Bilo je situacija i kada se gubilo unaprijed, kada su suci morali pomagati velikoj Barci. Ali, u četvrtak je sve izmaklo kontroli. Nije problem u porazu, ali u načinu na koji je Zagreb izgubio, čak 20 golova razlike, primivši rekordan broj golova od Barcelone, svakako jest.

Nedopustiva je količina nonšalancije, nediscipline jedne momčadi koja se naziva profesionalnom. Ozbiljna bi uvreda bila razgovarati o kvaliteti, jer to je Liga prvaka i nikome se ne bi dopala. Što znači biti bez šanse? Sigurno ne znači predati se, igrati kao da te baš briga kako će sve završiti. To je ipak nešto što je izmaklo kontroli. I definitivno mnogi ne zaslužuju nositi dres Zagreba. Ali, kada bi se počelo o tome, onda bi to bila silna uvreda koja bi narušila mnoge ugled(e), no to je posao za one koji vode klub. Za one koji su gledali uvreda je kako je Zagreb izgledao, uvreda je primiti 46 golova od Barçe, koja je, da je htjela, mogla zabiti i 60, bez problema kraj takve obrane Zagreba. Uvreda je u 12. minuti gubiti 13:3, kao da se radi o dvije momčadi koje ne igraju u istom natjecanju.

Liga prvaka nije gotova, Zagreb je ispao i tu ove sezone dalje nema, ali Zagreb nema pravo na utakmice koje su bezvoljne, koje se gledaju samo zato da bi što prije završile. Svaka utakmica mora biti natjecanje za ostanak u dresu koji je odigrao puno velikih utakmica protiv te Barcelone koja je vjerojatno i sama bila iznenađena kako Zagreb izgleda. Da Carlos Ortega nije uveo Bazána, Soléa, da nije mijenjao kako je mijenjao, Zagreb bi se proveo još puno gore. No Ortega, koji je u mnogo slučajeva bio killer Zagreba, stao je na loptu iz poštovanja i to, koliko god neugodno bilo, zaslužuje pljesak.

Zašto, recimo, braća Cikuša, Bazán i ostali mlađi igrači izgledaju bolje od svih igrača Zagreba? E, to je ozbiljno pitanje za Zagrebove igrače. U čemu je tu problem? Koga zanima zašto je to tako? Nikoga, zanima ih samo bolji Zagreb. To sigurno nije stvar trenera, makar brojne promjene nikad nisu idealna stvar, ali tu ima i puno drugih stvari o kojima dobro moraju promisliti Zagrepčani.

Uostalom, iskrene riječi Sandra Meštrića, koji je branio što je mogao, samo će potvrditi da su stvari potpuno izmakle kontroli.

– Samo jedna riječ ovo može opisati – sramota. Od mene na golu do svakog drugog koji je bio na utakmici. Pristup od prve do zadnje minute, za klub koji predstavljamo, za grad, za naš rukomet, nema se što reći osim – sramota.

Što učiniti?

– Nema tu puno filozofije. Svi smo profesionalci, moramo se dići nakon ovog i gledati dalje. Znamo što nam je cilj, što treba učiti da dođemo do toga – zaključio je Meštrić.

Zagreb nije favorit ni protiv Wisłe, nije favorit ni u Danskoj protiv GOG-a, ali Zagreb ne smije izgledati tako kako je izgledao, da se protivnici šetaju kroz njegovu obranu, da se nitko nakon promašaja i izgubljene lopte ne vraća u obranu, da se ganjaju samo osobne statistike, osobni interesi… Ne može to tako i ne smije. To nikad nije bio niti će biti Zagreb. To je minimum koji Zagreb mora napraviti, jer mnogi su u tom dresu ostavili kosti i nije svejedno kako će Zagreb izgledati danas, makar je Barça ta koju se u Blau Grani uvijek sve pita. Bojali smo se tog raspleta, zvučalo je grubo reći da će sve ispod deset razlike biti uspjeh, ali da će biti 20 razlike, da će primiti 46, da će u 12. minuti biti 10 razlike – to ipak nitko nije mogao očekivati.

Sezona nije gotova, treba napasti Wisłu i GOG, treba pokušati osvjetlati obraz, jer ovo u Barceloni bilo je sve osim toga. To je kao ona priča: “Igrali su loše, a onda su malo popustili.” No sve ima svoj kraj. Vidjet ćemo kakav će biti ovaj.