Vrlo laganih 46:28 protiv Litve u Splitu, a zatim 35:25 protiv Finske u gradu Vantaa u predgrađu Helsinkija. To je učinak hrvatske rukometne reprezentacije na početku kvalifikacija za odlazak na Euro 2028. u Portugalu, Španjolskoj i Švicarskoj.
Ostvarilo se sve ono što je očekivao izbornik Dagur Sigurðsson nakon što je okupio reprezentaciju poslije skoro pola godine od prijateljskih utakmica protiv Švedske u Kristianstadu i Varaždinu. Na zadnjem EP-u osvojena je brončana medalja, a na predstojećem SP-u u Njemačkoj Hrvatska brani srebrno odličje. Do početka novog velikog natjecanja na kojem će naši rukometaši, nadamo se, ponovno igrati važnu ulogu, ostala su još puna dva mjeseca (13.–31. siječnja) i Sigurðssonu je bilo važno jedino da se nitko od ključnih igrača ne ozlijedi uoči novog velikog ispita za hrvatski rukomet.
Leon Ljevar je u jednom trenutku u žaru borbe dobio udarac u glavu, napustio je teren u završnici utakmice, no teže su posljedice izostale. Isti je slučaj i s Filipom Glavašom i Veronom Načinovićem koji su nakon Splita zbog lakših ozljeda propustili putovanje u Finsku. S njima je situacija također pod kontrolom, a nadamo se da će isti slučaj biti i s Davidom Mandićem i Matkom Moslavcem koji su inicijalno pozvani za ovaj kvalifikacijski ciklus, no ozljede su ih spriječile da budu dijelom ove priče. Umjesto njih je izbornik pozvao Berislava Antonia Tokića i Petra Šprema, dvojicu 20-godišnjaka, koji su dobili manje role u ove dvije utakmice, no ponovno su osjetili kako je to biti dio A reprezentacije te su dobili nova iskustva koja će im biti korisna u budućnosti kad će možda postati standardni prvotimci.
Nakon prve utakmice s Litvom, ali i nakon ove s Fincima, Sigurðsson je izrazio zadovoljstvo zbog pobjeda koje su utrle put na sljedeći Euro. Poslije obje pobjede ponovio je zapravo istu "mantru":
- Zadovoljan sam rezultatom i igrom iako ima nekih sitnih zamjerki u vezi prevelikog broja tehničkih pogrešaka. Mladi igrači su bili dobri: Tokić, koji je puno igrao u prvoj utakmici, kao i Šprem koji je nastupio u drugoj. Nismo imali razloga puno razloga za brigu i preveliki angažman nekih iskusnijih igrača. Rutinski smo odradili ono što smo planirali...
Plan je, naravno, bio osvajanje bodova za miran "zimski san" što se kvalifikacija za 2028. tiče. Sad je pak najvažniji "plan" da se stožerni igrači ne ozlijede u svojim klubovima prije SP-a. Do početka turnira ostalo je još dosta vremena, sasvim dovoljno da se "pokrpaju" oni koji su trenutačno malo načeti, ali i dovoljno da se kod nekih igrača pojave dodatni problemi vezani uz ozljede. Među njima je i zagrebov Diano Neris Ćeško koji je neko vrijeme zbog ozljede bio izvan stroja, a opet je jedan od legitimnih kandidata za put na SP.
Bilo je u prošlosti puno velikih turnira na koje je Hrvatska putovala opterećena ozljedama i to se odrazilo na nešto slabije rezultate u razdoblju koje je prethodilo dvama zadnjim prvenstvima na kojima su osvojena odličja.
Kao i uvijek - doslovno svake godine - Sigurðsson će krajem prosinca okupiti sve one reprezentativce koji u to vrijeme neće imati klupske obveze, nakon blagdana okupit će one odabrane za posljednji dio priprema u kojima će se odigrati prijateljske utakmice s Talijanima i Slovencima poslije čega slijedi put u München gdje ih očekuje nastup u skupini C protiv Čilea, Turske i Španjolske koji su najveći konkurenti u borbi za prijenos bodova u drugi krug i željeni plasman u četvrtfinale, zatim i novo polufinale o kojem svi sanjaju. U drugom će krugu uslijediti spajanje sa skupinom D u kojoj su Francuska, Argentina, Brazil i Kuvajt...
No, ponovit ćemo, dotad je jako puno vremena, "tko živ, a tko mrtav". Iako bi izostanak bilo kojeg ključnog igrača bio veliki problem jer Hrvatska nema previše široku bazu igrača iz "ešalona" onih najboljih koji mogu konkurirati Dancima, Nijemcima, Francuzima, Španjolcima, Šveđanima... koji su i dalje europski i svjetski vrh, dovoljno je kvalitetnih igrača koji ponovno mogu ispisati jednu lijepu rukometnu priču kao što je to bio slučaj na SP-u 2025. u Hrvatskoj, Danskoj i Norveškoj, te 2026. u Švedskoj, Danskoj i Norveškoj. Na oba posljednja velika turnira naši su igrači imali "domaći ambijent", bilo da se igralo u Zagrebu i norveškom Bærumu 2025. ili u Malmöu i Herningu 2026. Bit će to tako i sada u Münchenu u preliminarnoj skupini za koju su sve ulaznice već rasprodane, ali i u Kölnu.
Zanimljivo je, ista ova dva grada bili su domaćini Hrvatskoj i na SP-u 2019. u Njemačkoj. Za podsjećanje, tada su Hrvati u prvom krugu "zgazili" sve suparnike, ali su im neočekivani poraz od Brazila te "krađa" protiv Nijemaca u drugom krugu zapriječili put u finale pa su u konačnici bili šesti...










Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....