U hrvatskim državnim aktima jasno piše da je sport od nacionalnog interesa za Republiku Hrvatsku. S obzirom na rezultate koje naši sportaši ostvaruju desetljećima, teško je pronaći bilo koga tko bi se s tim načelom mogao ozbiljno ne složiti. Ali problem nastaje kada se od velikih riječi prijeđe na svakodnevni život.
Naš mladi plivački as i medaljaš Toni Dragoja kazao je u intervjuu za Sportske novosti da se "vjerojatno više ne bi ni bavio plivanjem da nije otišao studirati u SAD-u“. U Hrvatskoj je, naime, iznimno teško istodobno studirati i baviti se vrhunskim sportom. Na isti je problem upozorio i izbornik plivačke reprezentacije Pero Kuterovac, kondicijski trener svjetskog glasa.
"Kakvi su to fakulteti i profesori koji kažu svojim studentima sportašima da ih baš briga za njihove treninge i natjecanja? A kod nas prevladavaju takvi."
To je golemi problem. Jer ako je sport doista nacionalni interes, onda taj interes ne bi smio počinjati tek kada dijete osvoji medalju. Trebao bi početi puno ranije.
Naša djeca imaju ozbiljan problem s manjkom kretanja i sve većim vremenom provedenim pred ekranima. Ako tome dodamo nedovoljno tjelesne aktivnosti u školskom sustavu, dobivamo generaciju djece kojoj je organizirani sport često jedna od rijetkih prilika za redovito kretanje, druženje i razvoj zdravih životnih navika.
Nekada su djeca slobodno vrijeme provodila vani, igrajući nogomet, košarku, graničar ili neke svoje igre. Kroz igru su razvijala kondiciju, koordinaciju i motoričke sposobnosti, često i ne znajući da se – bave sportom.
Danas djeca puno više vremena provode u sobama, s mobitelom u ruci, pred računalom ili igrajući videoigre. Upravo zato organizirani sport više nije samo pitanje medalja i vrhunskih rezultata. On je pitanje zdravlja djece.
Na sreću, postoje ljudi koji se s takvim stanjem ne mire i pokušavaju pronaći put prema zdravijoj budućnosti. Jedan od najistaknutijih svakako je Zdravko Marić, osnivač Sportskih igara mladih.
Prošlog su tjedna u Splitu održana finalna natjecanja Sportskih igara mladih, već 30. godinu zaredom. U tri desetljeća kroz njih je prošlo čak 3,869 milijuna djece i mladih, a samo ove godine natjecalo se oko pola milijuna djece iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Srbije, Slovenije i Sjeverne Makedonije.
Brojke su impresivne, ali još je važnije ono što one znače. Stotine tisuća djece dobile su priliku baviti se sportom, natjecati se, upoznavati vršnjake i provoditi vrijeme na sportskim terenima.
U Splitu su Sportske igre mladih okupile fantastičnu listu velikih sportskih imena – Zlatana Ibrahimovića, Željka Obradovića, Tonija Kukoča, Gorana Ivaniševića, Anu Ivanović, Nikolu Karabatića, Darija Srnu, Predraga Mijatovića, Marija Mandžukića, Dina Rađu, Slavena Bilića, Hasana Salihamidžića, Aitora Karanku, Davida Jamesa i brojne druge.
Poslovni svijet predvodio je Peter Thiel, osnivač PayPala i Palantira te mentor J. D. Vancea, američkog potpredsjednika. Čelnici SIM-a razgovaraju s još šest zemalja koje bi htjele biti dio Sportskih igara mladih. Thiel i njegovi poslovni partneri spremni su biti jedan od financijskih stupova širenja ovog nevjerojatnog projekta, koji će - malo prije ili kasnije - biti dio svih članica Europske unije, vjerojatno i kompletne Europe. Thiel je odmah prepoznao vrijednost Sportskih igara mladih.
U početku nije bilo velikih sponzora ni velikih partnera. Zdravko Marić mukotrpno je skupljao novac kako bi Igre uopće opstale. Bilo je trenutaka kada su bile na rubu gašenja. I ugasile bi se da vrhunski sportaši nisu odmah prepoznali ideju i stali uz projekt onda kada mnogi drugi nisu.
Zlatana Ibrahimovića možeš dovesti samo ako on to želi. Nakon što se na licu mjesta uvjerio što su to Sportske igre mladih, uslijedila je objava na njegovim društvenim mrežama, na kojima ima 65 milijuna pratitelja diljem svijeta.
Predsjednik UEFA-e Aleksander Čeferin javno je poručio da će UEFA financirati SIM dok god je on na njezinu čelu.
"Novac koji se zarađuje na vrhunskim sportskim profesionalnim natjecanjima trebao bi biti korišten za razvoj sporta, a Sportske igre mladih razvijaju sport", poručio je Čeferin.
Ako doista želimo da sport bude nacionalni interes, onda ne možemo o njemu govoriti samo kada Hrvatska osvoji medalju na velikom natjecanju. Nacionalni interes trebao bi biti i da dijete iz Splita, Vukovara, Osijeka ili nekog malog mjesta ima gdje trenirati, da mu sport bude dostupan i da zbog škole, fakulteta ili financijskih razloga ne mora birati između obrazovanja i sporta.
Medalje vrhunskih sportaša jesu ponos nacije, ali zdrava, aktivna i zadovoljna djeca trebala bi biti njezin pravi cilj. Što Sportske igre mladih već 30 godina uporno dokazuju...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....