Novi predsjednik Hrvatskog olimpijskog odbora Josip Varvodić pristao je nakon 80 dana mandata otvoreno pričati o financijskim problemima koje je zatekao, dugovima Sportske televizije, reorganizaciji HOO-a, odnosima sa savezima i planovima za razvoj hrvatskog sporta. Ostavio je dojam čovjeka koji je itekako svjestan problema s kojima se suočava, ali koji je i uvjeren da postoji način da ih se prebrodi.
Je li stanje u HOO-u bolje ili lošije od onoga što ste očekivali?
– Stanje koje sam zatekao zapravo je lošije od očekivanog. Znao sam da ulazim u problem, ali nisam očekivao ovakav. Međutim, uzmaka nema. Pozitivno je što smo u ovih 80 dana uspjeli postaviti strukturu, reorganizirati način rada i napraviti značajne promjene. Već smo uštedjeli dosta novca, a počeli smo vraćati i povjerenje sponzora. Nadam se da ćemo uskoro potpisati jedan vrlo značajan sponzorski ugovor, a nakon njega još jedan, financijski nešto manji, ali također važan.
Koliko ste uspjeli uštedjeti?
– Racionalizacijom troškova ostvarit ćemo uštedu od gotovo pola milijuna eura u odnosu na ono što je bilo planirano.
U manje od tri mjeseca?
– Riječ je o planiranoj uštedi za razdoblje od 1. kolovoza do kraja godine. Smanjili smo troškove organizacije sjednica Vijeća, znatno ćemo manje potrošiti na organizaciju Velikog dana hrvatskog sporta u prosincu, a pronašli smo i druge troškove koji nisu bili racionalni. Za sljedeću godinu planiramo uštedu između 700.000 i 800.000 eura, a samo ćemo racionalizirati potrošnju. Zatečeno stanje bilo je dosta dramatično, ali krećemo u pozitivnom smjeru.
Spominjali ste dug HOO-a od gotovo pet milijuna eura. Kako je nastao?
– 2021. dug je iznosio oko 300.000 eura, a u pet godina narastao je na 4,8 milijuna eura. Uz to postoji i dug Sportske televizije od 1,8 milijuna eura.
Dakle, tih 1,8 milijuna nije uključeno u dug HOO-a?
– Nije, to je zasebna stavka. Sportska televizija poseban je problem. Svakog mjeseca moramo pronalaziti novac za plaće njezinih zaposlenika. Tražimo dodatne, manje sponzore kako bismo ljudima osigurali plaće. Trenutačno nemamo drugi zakonit način da to riješimo, osim pronalaženja dodatnih sponzorskih sredstava.
Kako je nastao dug u HOO-u od 4,8 milijuna eura?
– Taj je manjak nastao kao posljedica neracionalnog trošenja. To je 2025. dovelo do situacije da su savezi u listopadu dobili informaciju kako će im biti isplaćeno samo 80 posto planiranih sredstava. Zahvaljujući pomoći premijera i Vlade, krajem godine osigurano je dodatnih pet milijuna eura pa su savezi ipak dobili puni iznos.
Ali problem se prenio i na 2026. godinu?
– Da. I za ovu godinu bilo je najavljeno da će savezi dobiti samo 80 posto planiranih sredstava. Međutim, racionalizacijom troškova gotovo ćemo sigurno uspjeti osigurati da svi dobiju 100 posto. Ne želim da hrvatski sport trpi zbog tih gotovo pet milijuna eura duga. Kao što sam govorio u kampanji, moj je prioritet da sportaši i treneri dobiju ono što im pripada. Učinit ću sve da tako i bude.
Hoće li netko odgovarati zbog nastalih dugova? Smatrate li da je riječ o nesavjesnom poslovanju?
– Pustit ću državu da odradi svoj posao. Revizija je u tijeku i nadam se da ćemo do kraja listopada imati njezin nalaz. S rezultatima ćemo izaći u javnost. Ali pitanje eventualne odgovornosti prije svega je posao nadležnih državnih institucija.
Je li HOO-u potrebna temeljita reorganizacija?
– Reorganizacija je potrebna i već je provodimo. Mislim da smo postavili zdrave temelje. U racionalizaciji troškova napravili smo mnogo, ali to je tek početak. Tijekom 2027. želimo sa savezima uspostaviti nov, transparentan način raspodjele sredstava. Okupit ćemo predstavnike olimpijskih i neolimpijskih, individualnih i ekipnih sportova te zajedno s njima izraditi jasne kriterije financiranja. Važno mi je da savezi sudjeluju u stvaranju tih pravila.
Najavili ste i jačanje međunarodne suradnje. Što konkretno planirate?
– Potpisali smo sporazum s Olimpijskim vijećem Azije, a meni je posebno važan dio koji se odnosi na ulaganja u infrastrukturu. Želio bih riješiti pitanje izgradnje olimpijskog centra i već smo započeli razgovore o tome. Ako u tome uspijemo, bit će to velika, krucijalna stvar za hrvatski sport. Postavili smo si velike ciljeve, ali vjerujem u ljude koji rade u HOO-u i možemo ih ostvariti.
Vedran Šupuković neočekivano je napustio Vijeće HOO-a, uz obrazloženje da nema dovoljno komunikacije s predsjednikom. Kako ste doživjeli njegov odlazak?
– Donio je svoju odluku. Rukometni savez ogradio se od njegova istupa i već predložio osobu koju bi želio vidjeti na njegovu mjestu kada budu sljedeći izbori za Vijeće. Nemam tu mnogo toga dodati. Vijeće je složno, nalazimo se često, komuniciramo redovito. Svi smo svjesni prilike koju smo dobili i želimo zajedno provesti promjene koje smo obećali.
Uz predsjedničku funkciju u HOO-u i dalje radite kao kardiokirurg. Kako sve stižete?
– Stignem. Ujutro, odnosno uglavnom do podneva, imam operacije. Kada završim, dolazim u HOO. Ljudi su već ovdje i rade, a onda zajedno rješavamo obveze. Svjestan sam da javnost mnogo očekuje i da smo pod povećalom. No, radi se puno i dobro. Vjerujem da će se za nekoliko mjeseci još jasnije vidjeti rezultati.
Rekli ste da se vraća povjerenje sponzora. Koliko vam to znači?
– Jako puno. Osjetilo se veliko nepovjerenje sponzora, ali i države, zbog svega što se događalo. Zato me veseli što ćemo uskoro moći objaviti nove ugovore. Važna nam je i podrška Vlade, prije svega premijera. Stvari se pomiču nabolje.
Što je s izborom glavnog tajnika HOO-a? Prvi natječaj je poništen. Zašto?
– Natječaj je poništen mojom odlukom, nisam bio zadovoljan kandidatima koji su se prijavili. Milan Pavelić, koji sada obnaša dužnost vršitelja dužnosti glavnog tajnika, radi odličan posao. Na moju zamolbu pristao je ostati na toj funkciji kako bismo mogli nastaviti započeti posao. Jako sam mu zahvalan na tome. Trenutačno je važnije usredotočiti se na promjene u organizaciji i financijama te odraditi prve ključne korake. Nakon toga ćemo se posvetiti novom natječaju.
Dakle, drugi natječaj još nije raspisan?
– Nije. Važno je pronaći pravu osobu, stoga ne želim brzati.
Još ste predsjednik Hrvatskog plivačkog saveza?
– Pokrenuli smo postupak zamrzavanja mojeg statusa. Zbog statutarnih odredbi predsjednik Plivačkog saveza mora biti član Skupštine, ali operativne dužnosti obavljat će druga osoba iz Saveza.
Koliko HOO može pomoći plivačkom savezu, ali i drugim sportskim savezima?
– Jako mnogo. Kroz svoje programe može financirati pripreme, kampove, razvoj sportaša i različite aktivnosti saveza. HOO može pomoći i savjetima o organizaciji saveza, kvalitetnijem ustroju i međunarodnoj suradnji. Njegova uloga nije samo raspodjela novca.
U vašem mandatu Hrvatski plivački savez napravio je velik rezultatski iskorak, a osvojena je i medalja u štafeti na Europskom prvenstvu u velikom bazenu, što je do sada bilo nezamislivo. Koja je formula uspjeha?
– Predsjedničke funkcije u savezima uglavnom su volonterske. Predsjednik mora uložiti mnogo svojeg slobodnog vremena. Prva je zadaća osigurati financijska sredstva, u pravilu pronalaženjem dodatnih sponzora. Druga je, jednako važna, omogućiti struci da osmisli kvalitetan program i sustav rada.
Velik broj naših plivača odlazi na studij u SAD. Toni Dragoja je kao jedan od članova naše sjajne štafete rekao da bi, da je ostao u Hrvatskoj, vjerojatno morao prestati plivati, jer ne bi mogao uskladiti obveze na fakultetu i vrhunsko plivanje. Kako to promijeniti?
– To je problem koji moramo sustavno riješiti. Vjerujem da u suradnji sa sveučilištima i Vladom možemo osmisliti program koji će vrhunskim sportašima omogućiti stipendije, odgovarajuće uvjete za trening i trenere koji će im se moći posvetiti. Sportaši moraju imati mogućnost istodobno trenirati i obrazovati se, kao što je to organizirano u Americi. Ne smijemo ih dovoditi u situaciju da moraju birati između fakulteta i sportske karijere.
Koliko bi u tome pomogao nacionalni plivački centar?
– Sigurno mnogo. Kada bismo na jednom mjestu okupili najbolje plivače i trenere, omogućili im zajedničke pripreme i kvalitetan svakodnevni rad, napravili bismo velik iskorak. I ne mislim da su za takav model potrebna golema sredstva. Uz dobar plan, mnogo se toga može napraviti i s relativno skromnim ulaganjima.
Može li se sličan sustav primijeniti i u drugim sportovima?
– U individualnim sportovima svakako, nacionalni centri riješili bi probleme mnogih sportova, omogućili bi nam da na jednom mjestu rade najbolji sportaši i najbolji treneri, te imaju odlične uvjete za rad ili studiranje. Napravit ću sve što je moguće da dobijemo takve centre. Za ekipne sportove ključan je razvoj klubova i kvalitetnih domaćih natjecanja. Moramo pronaći način kako pomoći klubovima da financijski opstanu, imaju kvalitetne lige i stvaraju igrače.
Nažalost, hrvatski sport već godinama teško pronalazi održiv model financiranja klubova.
– To je istina. Ipak, imamo odličnu bazu sportaša i trenera koji rade u vrlo zahtjevnim uvjetima, a unatoč svemu ostvaruju vrhunske rezultate. To pokazuju medalje naših plivača, gimnastičara, atletičara i brojnih drugih sportaša. Ako uspijemo bolje organizirati sustav i pružiti im stabilnije uvjete, uvjeren sam da će rezultati biti još bolji.
Jesu li hrvatski plivački treneri kvalitetom ravnopravni kolegama u Americi i drugim velikim plivačkim zemljama?
– Apsolutno. Naši plivački treneri su odlični. Problem nije u njihovu znanju, nego u uvjetima rada i organizaciji sustava. Naši plivači odlaze u Ameriku jer ondje mogu istodobno studirati i trenirati na najvišoj razini. Kod nas je to daleko teže i to moramo promijeniti. A što se trenera tiče, njihovu kvalitetu potvrđuju rezultati. Sustav koji je donio uspjeh hrvatskoj štafeti osmislili su upravo treneri. Nisam ga slagao ja niti bih sebi pripisivao njihove zasluge. Moj je posao bio okupiti prave ljude, osigurati im uvjete i omogućiti da provedu svoje ideje. Uostalom, svi ti naši plivači odrasli su i sportski se razvili u Hrvatskoj. Kada s 19 godina odu na studij u Ameriku, iza njih već stoje godine rada hrvatskih trenera. To dovoljno govori o kvaliteti naše struke.
Na kraju je doktor Josip Varvodić želio istaknuti još nešto.
- U predizbornoj kampanji neki su govorili da ću biti predsjednik koji će iz HOO-a maknuti neolimpijske i, ajmo ih tako nazvati, manje važne sportove. A po prvi put u povijesti HOO-a osigurali smo neolimpijskim sportovima, kao i individualnim sportovima, sredstva za pomoć klubovima u iznosu od dva milijuna eura. Moja je dužnost skrbiti o svim sportovima koji su pod okriljem HOO-a i to radim.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....