Neobično je ovaj vikend bilo gledati finala Svjetskog kupa u Osijeku bez ijednog hrvatskog predstavnika u finalu. U prethodnih 16 izdanja DOBRO World Cupa naši su gimnastičari osvojili čak 48 medalja, a samo se jednom dogodilo da smo ostali bez odličja. No, baš nikad nismo imali situaciju da nijedan hrvatski gimnastičar ne dođe ni do finala. Sve do ove godine...
Nije ni to, međutim, baš toliko iznenađujuće i to iz dva razloga. Već smo pisali kako je Osijek ušao u najvišu kategoriju Svjetskog kupa, među šest elitnih turnira kvalifikacijskih za svjetska prvenstva i Olimpijske igre. Jasno je samo po sebi da to donosi i daleko jaču konkurenciju u Gradski vrt, a cijena toga je, između ostaloga, i smanjena šansa za domaće gimnastičare, pogotovo one koji nisu dio najužeg svjetskog vrha. Tu dolazimo do drugog ovogodišnjeg problema - zbog ozljeda su, naime, i prije početka natjecanja otpala naša dvojica srebrnih olimpijaca Filip Ude i Tin Srbić, pariški finalist Aurel Benović je ušao u turnir načetog gležnja, bez mogućnosti nastupa na preskoku koji mu je najjači adut, dok je Ilija Kovtun još uvijek tri mjeseca udaljen od stjecanja prava nastupa pod hrvatskom zastavom.
No, i u takvoj situaciji Vladimir Mađarević je imao razloga za zadovoljstvo. Manje kao hrvatski izbornik i Benovićev klupski trener, a više kao direktor turnira, jer unatoč izostanku Hrvata u finalima, tribine su opet bile jako dobro popunjene. Dokazao je Osijek da je pravi gimnastički grad koji razumije sport i cijeni sportaše.
- Rekao bih da se kultura gledanja gimnastike povećala. S obzirom na to da je bila prilično zanemarena dugi niz godina i nerazumljiva je po svojim pravilima, trebalo je populaciju na neki način odgajati da se navikne na ovaj sport i privikne dolaziti i pratiti gimnastička natjecanja. Malo je gorak okus zbog toga što nismo imali domaćeg finalista, ali organizacijski smo, mislim, opet podigli letvicu. Dvorana i borilište su izgledali fantastično, kao male olimpijske igre - istaknuo je Mađarević.
No, kao i uvijek, već mu se po glavi vrte i neke nove ideje...
- Imamo stvarno bolju i ljepše uređenu arenu od svih ostalih etapa Svjetskog kupa, ali mogla bi još bolje izgledati kada bismo uspjeli promijeniti rasvjetu u dvorani, da ne bude živina, nego led rasvjeta. To bi onda bio spektakl, imali bismo igru svjetla, lasera i svega što povećava taj vizualni dio i teatralni ugođaj u dvorani. Pogotovo kad bismo mogli ugasiti svjetla na tribinama, da publika padne u drugi plan jer sada su jednako osvijetljeni gledatelji kao i arena što nije najsretnije rješenje za gimnastiku.
Godinama je Mađarević govorio kako on i ekipa osječkom organizacijom zapravo žele prodrmati cijelu gimnastiku, pokazati kojim bi smjerom trebala ići kako bi se popularizirala. Važnu je ulogu tu trebao imati Mario Vukoja kao predsjednik Europske gimnastičke federacije, ali nije prošao na izborima. Je li ih taj poraz pokolebao u njihovim namjerama?
- To nas je samo preusmjerilo, možda čak i ubrzalo, jer smo se više usmjerili na svjetsku organizaciju koja je još veće tržište. U ozbiljnim smo i pozitivnim pregovorima oko nekih ideja, tako da vrlo vjerojatno za sljedeću godinu možemo najaviti revolucionarni event - svjetsko klupsko online prvenstvo s finalom uživo. To će biti nešto još neviđeno, a već se spominje da bi završnica bila ovdje u Osijeka prije Svjetskog kupa. Time bi se disperzirala priča i oko naše aplikacije Elevien i upotrebe novih tehnologija, upravo ono što smo htjeli s time postići, da i oni nevidljivi sportaši koji nemaju prilike doći na svjetsku scenu dobiju priliku za natjecanja.
Osijek je lani uveo dvostruki nagradni fond u odnosu na druge stanice Svjetskog kupa, a prvi dijeli nagrade i trenerima.
- Velika nam je namjera taj fond i pojačati, baciti rukavicu drugima. Počeli su to prihvaćati pomalo i ostali, Cottbus je jedan i pol put povećao nagradni fond, Doha je povećala nagrade za prva tri mjesta, tako da se nešto ipak kreće, ali konzervativno je to društvo, jer rijetko su gimnastičari u upravama, za razliku od nas. Mi smo svi sportaši, treneri, ludi smo, živimo za to. U drugim zemljama su to najčešće sportski političari koji možda imaju lakši dostup izvoru financija, ali ne prepoznaju tu goruću želju da se to se promijeni kao mi iz ovako male zemlje. Nadam se da ćemo mi biti primjer i da ćemo iz Osijeka i Hrvatske gurati gimnastiku prema naprijed kako se dvorane ne bi punile samo na Olimpijskim igrama, nego i na drugim natjecanjima.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....