Zagreb i Hrvatska ponovno su se sportskom svijetu pokazali kao iznimni organizatori najvećih svjetskih i kontinentalnih natjecanja. Prvo povijesno Europsko prvenstvo u gimnastici, u sportu u kojem Hrvatska dosad nije imala neko veliko domaćinstvo osim također hvaljene organizacije osječkog "DOBRO Svjetskog kupa", pokupilo je najbolje ocjene svih sudionika i gostiju Zagreba, gdje su u borbi za odličja sudjelovale gimnastičarke i gimnastičari iz 43 zemlje. Niti najmanja mrlja nije pala na kompletnu "izvedbu" EP-a u kojem je Ilija Kovtun osvojio dva zlata za Hrvatsku: ono u najcjenjenijem višeboju kao i na ručama.
Predsjednik Hrvatskog gimnastičkog saveza Marijo Možnik, i sam nekadašnji reprezentativac i osvajač velikih odličja, osoba je koja je podnijela i ponijela najveći teret u dobivanju i organizaciji ovog iznimno složenog projekta. Projekta koji je, ponavljamo, dobio samo komplimente od strane svih sudionika. Tijekom muškog i ženskog te dva istovremena juniorska EP-a Možnik i njegovi suradnici doslovno su danima "kampirali" u Areni Zagreb. Nakon završenog posla, vidno umoran, ali sretan, Možnik je podijelio impresije:
- Eto, završilo je to povijesno, dosad najveće EP u sportskoj gimnastici. Sretni smo zbog obavljenog posla. Prvi smo put sportašima i trenerima dijelili nagradni fond. Sve su reakcije apsolutno pozitivne, od predsjednika raznih federacija, sportaša, vođa delegacija, gostiju... Bili su tu predsjednici europske i svjetske gimnastičke federacije, došao nas je posjetiti i predsjednik azijske federacije. Pohvale smo dobili sa svih strana u vezi svih segmenata organizacije natjecanja. Svi su bili oduševljeni i time kako smo postavili Arenu. Iskreno, nismo dobili niti najmanju pritužbu. Dobili smo pohvalu da smo ponajbolji organizacijski odbor ikada...
Možnik ima na što biti ponosan:
- Na najljepši način smo prezentirali Zagreb i Hrvatsku i naš sport, koji je ovime dobio priliku organizirati najveće natjecanje u našoj 120-godišnjoj gimnastičkoj povijesti. Svi su bili prezadovoljni jer smo na jednom mjestu imali dvoranu za treninge i natjecanje, sve je bilo jako praktično, uvjeti su bili idealni. Ni u jednom segmentu nije bilo većih problema, hrana je svima bila dobra, transport, smještaj, baš sve... Išli smo iznad svih minimalno traženih standarda. Da sutra moramo opet organizirati EP, gotovo ništa ne bismo mijenjali...
Kako je zapravo došlo do ideje o organizaciji EP-a u Hrvatskoj?
- Ideja o tome je meni pala na pamet još dok sam bio aktivni sportaš. Znao sam da to Zagreb, na temeljima odlično organiziranih svjetskih kupova u Osijeku, može savršeno organizirati. Nažalost, nije mi se ostvarila želja da nastupim, no velika je to stvar za ostale naše gimnastičare. Kad sam 2020. postao predsjednik HGS-a, nakon početne borbe s covidom, počeli smo razmišljati o tome i to nam je bio jedan od strateških ciljeva, meni i savezu. Kažem, Osijek nam je dao krila. Kad smo vidjeli da nas Vlada RH i njihove strukture te Grad Zagreb podržavaju, ušli smo u proces... Uspjeli smo i 2025. dobili povjerenje Europske gimnastičke federacije.
Priprema organizacije startala je već tada i trajala dugo jer je sve trebalo organizirati na najvišoj razini:
- Dugačak je to bio proces u koji su bile uključene stotine ljudi, brojni volonteri. Nije bilo lako sve iskoordinirati, no cijeli je tim bio savršen, svi su dali cijele sebe, sve svoje znanje i ljubav prema gimnastici. Malo smo brinuli zbog ovog ljetnog termina i činjenice da je pola grada na odmoru, no sve je ispalo da bolje nije moglo biti.
Dovođenje Ilije Kovtuna pod hrvatsku zastavu bio je pun pogodak.
- Tako je, prvi smo put u višeboju osvojili medalju, i to zlatnu. Osvojene su dvije zlatne medalje na jednom EP-u, ni to još nismo imali. Ilija se plasirao u više finala, sve je po tom pitanju ispalo kako smo željeli. Uložili smo puno truda i sve svoje znanje, sve nam se vratilo na najbolji način...
Kakvi su sada planovi?
- Nakon svih ovih pohvala i dobrih ocjena, razmišljamo da možemo organizirati i svjetsko prvenstvo u gimnastici. Sad kad smo stekli dodatna iskustva, bilo bi nam to puno lakše organizirati. No, sad ćemo se svi dobro odmoriti, sve je dugo trajalo i svi smo umorni. Nakon toga možemo početi razmišljati i o tome i o kandidaturi. Nikad neovisna Hrvatska nije imala organizaciju SP-a u nekom bazičnom sportu i bila bi to prava stvar. Prvi slobodni "termin" za tako nešto je 2029. godina, vidjet ćemo, mogli bismo ući u taj projekt. Ni za 2031. nije izabran domaćin, vidjet ćemo...
To bi se moglo pokušati odraditi dok Hrvatska ima nekoliko istaknutih i još uvijek aktivnih gimnastičara...
- Da, bilo bi lijepo to odraditi dok su još "unutra" Srbić, Benović, pa i Ude koji još ne odustaje od nastupa. Imamo i dosta mladih koji dolaze, to bi za sve njih bila velika stvar.
Postoji ipak jedna mala, jako mala tamna mrlja na cijelom projektu. Odnosi se baš na spomenute ostale naše natjecatelje.
- Nažalost, očekivali smo i nadali se nekom ženskom hrvatskom finalu, nažalost, želja ih je sve "pojela". Isto tako, Srbić i Benović bili su ozbiljni kandidati za medalje, ali je i njih sve to dodatno opteretilo. No, to je sport, to je gimnastika. Vjerujem da će se to pokazati za dva mjeseca već na SP-u u Rotterdamu. Nemamo za čime žaliti. Od svih njih, a ponajprije od Kovtuna, očekujemo nove velike stvari za našu gimnastiku. Dvije djevojke su se ipak plasirale na SP, a SP je kvalifikacijski za OI.
To će održati kontinuitet rezultata za hrvatsku gimnastiku.
- Vjerujem da će biti tako, uspješni smo već 20 godina s dvije olimpijske medalje, pet svjetskih medalja, od kojih je jedna zlatna. Osvojili smo, evo, već 12 europskih medalja s ove dvije Kovtunove. Siguran sam da će se to nastaviti u ovom našem možda i najgledanijem sportu na OI, u sportu u kojem su jake sve najveće svjetske sportske velesile, a mi imamo svoje zapaženo mjesto među njima. Za tako malu zemlju koja ima stanovnika koliko neke druge zemlje imaju registriranih gimnastičara, to je velika stvar.
To je potvrda da se u hrvatskoj gimnastici odlično radi:
- Imamo talente, imamo dobre trenere i očito imamo sustav koji donosi rezultate. Opet, malo mi je žao što juniorke i juniori također nisu ušli u finala, no ni ja nisam kao junior imao neke posebne rezultate pa sam ih napravio u seniorskoj konkurenciji. Vjerujem da će tako biti i s ovim našim mladim sportašima. Vjerujem u tu generaciju da će dostojno nastaviti ono što smo ostvarili do sada u zadnja dva desetljeća...
Da, Možnik stvarno može biti ponosan na sebe i svoje suradnike. Organizacija EP-a u Zagrebu bila je ogledni primjer "savršenstva". Ako su ocjene za izvedbe na spravama najboljih europskih gimnastičara veće od 14.500 u pravilu bile dovoljne za ulazak u borbu za odličja, Možnik, kompletni HGS, Zagreb i Hrvatska za organizaciju netom završenog EP-a zaslužuju ocjene koje prelaze marginu 15.000. Poneki blagonakloni sudac mogao im je dati i "šesnaesticu"...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....