‘Hrgović je htio da od njega napravim životinju! Plakao sam u Engleskoj, a pitali su me i za Thompsonovu pjesmu‘

Svakome iole upućenom u hrvatsku atletiku, ime Igora Čordaša itekako je poznato. Trener s više od tri desetljeća iskustva na veliku se scenu probio s Nikolinom Horvat, dugogodišnjom hrvatskom rekorderkom na 400 prepone, koju je s vrha vječne ljestvice prošle godine skinula nova Čordaševa pulenka Natalija Švenda, radio je potom s Andreom Ivančević, još uvijek aktualnom rekorderkom na 100 i 100 metara s preponama, da bi posljednjih godina u njegove ruke došla Nina Vuković, koja je prije mjesec dana na 800 metara postala treća hrvatska atletičarka - i prva nakon 39 godina - s rezultatom ispod dvije minute.

Međutim, ono što je manje poznato jest da Igor Čordaš sad već 10 godina radi i kao kondicijski trener Filipa Hrgovića, friškog svjetskog prvaka u teškoj kategoriji, najvećeg hrvatskog boksača još od neponovljivog Mate Parlova...

- Dugo, jako dugo radim s Filipom, što je i rijetkost ako govorimo o kondicijskim trenerima. Upoznali smo se 2016. na Olimpijskim igrama u Riju, gdje sam bio s Andreom Ivančević, dok je on tamo osvojio broncu. U neobaveznim razgovorima ga je zanimalo moje mišljenje o nekim stvarima i tu je priča, barem sam tako mislio, završila. Međutim, razmijenili smo brojeve i on me mjesec dana kasnije pozvao na kavu, objasnio mi da prelazi iz amaterskog u profesionalni boks i izložio svoju viziju. Želio je unaprijediti svoju fizičku spremu i tražio da mu pomognem u tome. Malo sam se i iznenadio, pogotovo jer nikad nisam bio u borilačkim sportovima, ali kako se nikad nisam bojao izazova, prihvatio sam suradnju - prisjetio se Čordaš prvih susreta s Hrgovićem.

- Nikad neću zaboraviti kad me, dok smo odlazili s te kave u Dubravi, pitao: "Hoćeš li napraviti životinju od mene?" Da bi mu Pedro Diaz nedugo nakon toga dao nadimak El Animal. Vjerujem da se u to utkalo i nešto od mojih treninga.

Deset godina je dugo razdoblje u kojem profesionalni odnos jednostavno mora prerasti u nešto više. Bilo je tako i u ovom slučaju.

- Gledajući sve ovo u Londonu, Filipovo slavlje nakon pobjede definitivno me vratilo unazad, podsjetilo na sve treninge koje smo odradili u Maksimiru, na Sljemenu, na Tenerifima i u Houstonu. Znam koliko je uložio u svoju karijeru, u ostvarenje ovog cilja, vidio sam ga u euforičnim i depresivnim fazama, nebrojene sate proveli smo sami u dvorani... I zato su mi krenule suze kad sam ga vidio s pojasom svjetskog prvaka.

Dug je bio put do toga...

- Filip je sve u svojoj karijeri ostvario na neuobičajen način, bez velikog tima, menadžera, većinu stvari je radio sam, birao ljude koji mu odgovaraju. I na taj svoj način došao je do jednog od najvećih uspjeha u povijesti hrvatskog sporta.

Kolika je u svemu tome uloga Igora Čordaša?

- Ne bih ja tu isticao svoj doprinos jer otkad je počeo raditi s Abelom Sanchezom, koji ima svoj kamp na nadmorskoj visini od 2000 metara, tamo se 10 tjedana kombiniraju boksački i fizički treninzi, pa za posljednja tri meča ja nisam toliko uključen u Filipove pripreme. Recimo, za ovaj posljednji meč radili smo zajedno prije njegova odlaska u Sanchezov kamp, tri do četiri tjedna smo se pripremali da s Abelom od prvog dana može odmah krenuti jako. Prije je bilo drukčije, s Filipom smo radili samo Yusuf Hasan i ja, dok sada u Sanchezovu kampu ima sve potrebne uvjete i tu mu ne trebaju dodatni treneri.

Igor Čordaš i Filip Hrgović su se upoznali na Olimpijskim igrama u Riju 2016.

RONALD GORŠIĆ/CROPIX

Borba u Londonu pak nije mogla proći bez njega.

- Znao sam da Filip želi da budem tamo, supruzi Marineli dao je popis od 10 ljudi koje želi na mjestima uz ring i nije bilo govora da ne idem tamo. "Pomoglo" je da se nisam našao u kvoti trenera za Mediteranske igre, ali i da jesam, otišao bih u Taranto iz Londona. Ovako smo Yusuf Hasan i ja otputovali tamo i kad smo sletjeli, umalo smo zakasnili na vaganje. Došli smo tamo s koferima i nismo ni shvatili da se nalazimo među navijačima Mosesa Itaume, pa je bilo zanimljivo kad smo ga počeli dozivati. Nismo se vidjeli 10 tjedana i Filip je bio jako sretan što smo došli.

Najimpresivniji je bio Filipov ulazak u ring, uz Gene kamene. Itauma je izlazio s nekim pjesmuljkom, dok su mene i Englezi pitali kakva je to pjesma, tko je pjeva

Kako je protekla sama borba, koliko teško je bilo to gledati iz prvih redova?

- Bilo je fantastično, ta dvorana je impresivna, kao što je i kad svi na tribinama zapjevaju Sweet Caroline, ali najimpresivniji je ipak bio Filipov ulazak u ring, uz Gene kamene. Itauma je izlazio s nekim pjesmuljkom, dok su mene i Englezi pitali kakva je to pjesma, tko je pjeva... Što se tiče same borbe, u početku smo se čudili zašto Filip ne baca serije, zašto je rezerviran, a on je isprobavao maloga, koliko mu je jak udarac, kako reagira na njegove udarce. Znao je da je Itauma brži i agilniji, dok je na početku bio i svjež, okretan. Međutim, kasnije smo svi vidjeli što se dogodilo.

Izdvojio je Čordaš i jedan detalj koji mnogi možda nisu primijetili.

- Između svake runde Filip bi kraće ostajao sjediti, ustao bi se i došao na sredinu ringa s pogledom koji je govorio: "Hajde, što se čeka?" Bio je to psihološki pritisak na maloga, dok smo mi napravili sve da nas Filip čuje kako navijamo.

Iako nije bilo moguće nadglasati brojnije domaće navijače, bilo je to dovoljno jasno da Hrgović čuje kako nije sam u velebnoj O2 Areni.

- Englezi su te večeri došli vidjeti krunidbu svog novog kralja. Evo, recimo, u Nike dućanu u dvorani vidio sam da Itauma ima i svoju liniju odjeće, on je tamo zaista velika zvijezda. A kad je sve završilo, ja u životu nisam vidio da se jedna dvorana tako brzo ispraznila. Ostali smo samo mi Hrvati, bili su tamo Valent Sinković i Mario Ančić, svi zajedno smo nakon borbe otišli u jedini kafić koji je radio. Emocije su bile na vrhuncu, ta večer bila je nešto što ostaje za cijeli život.

Između svake runde Filip bi kraće ostajao sjediti, ustao bi i došao na sredinu ringa s pogledom koji je govorio: "Hajde, što se čeka?" Bio je to psihološki pritisak na maloga

Jedna tradicija ipak nije nastavljena...

- Inače smo nakon borbi uvijek išli u McDonald‘s, ali nakon meča, onda i brojnih medijskih obaveza, kao i te male proslave u kafiću, Filip je bio toliko iscrpljen da nam je rekao kako jednostavno mora ići spavati.

Yusuf Hasan, Filip Hrgović i Igor Čordaš na treningu

PRIVATNA ARHIVA

Dobro, sad se zna na čemu treba raditi u sljedećim pripremama: kako ga održati svježim za cjelonoćnu proslavu.

- Ha, ha, upravo tako. Moram prilagoditi treninge tome da zadrži svježinu i za večeru. Ono što tu moram dodati jest da je Filip na neki način vuk samotnjak, ne voli društvene mreže, ne zanimaju ga proslave i dočeci, makar vjerujem da ćemo u skorije vrijeme organizirati nešto za jedno uže društvo.

I još nešto...

- Ovaj tjedan će proći i on će već biti nervozan, počet će trčati jer jednostavno ne može bez treninga. Ne može biti miran, pa sam ga uvijek morao "štopati", objašnjavati mu da forma raste kad se odmara, a ne dok se umaraš. Tako sam mu tjedan dana prije borbe poslao poruku da se odmara, da je sigurno napravio sve što je morao, ali on mi je odgovorio da Abel baš ne vjeruje u tu teoriju o mentalnom umoru, ne priznaje CNS (središnji živčani sustav). Radi se o treneru starog kova, ali i čovjeku koji itekako zna što treba raditi da bi njegov boksač u ring ušao maksimalno spreman, što smo vidjeli prošli tjedan u Londonu.

Kad je sve završilo, ja u životu nisam vidio da se jedna dvorana tako brzo ispraznila. Ostali smo samo mi Hrvati, bili su tamo Valent Sinković i Mario Ančić, svi smo nakon borbe otišli u jedini kafić koji je radio

Kad očekuje da ga Hrgović nazove i zakaže sljedeći trening?

- Obično nakon svakog meča uzme pauzu od dva, tri tjedna, onda se nađemo na kavi, on ukalkulira potencijalni datum sljedećeg meča i po tome se ravnamo. Očekujem da ćemo krenuti ponovo najkasnije do kraja rujna. I to je još jedna stvar koja mi je fascinantna, o čemu pričam i svojim atletičarima. Profesionalni boks je specifičan, ne znaš kad ćeš imati sljedeću borbu, dok istovremeno moraš trenirati kako bi ostao u formi. Pa im kažem da je to kao da treniraju cijelu zimu i onda mjesec dana prije europskog ili svjetskog prvenstva saznaju da je natjecanje otkazano. Zbog toga su važne mentalna snaga i volja, sve ono što Filip ima na najvišoj mogućoj razini - zaključio je Igor Čordaš.