Tko je novi hrvatski bombarder s europskom medaljom i diplomom? ‘Ima sve potrebno da bi bio baš dobar boksač‘

Iz Sofije ima i dobrih vijesti. Mislimo, za hrvatski boks i s Europskog prvenstva. Nakon najblaže rečeno kontroverznih sudačkih odluka (rak rana ovog sporta) kojima su doista teško oštećeni Zadranin Petar Krešimir Knežević i Osječanin Luka Pratljačić, kao i vrlo ranog ispadanja dvostrukog europskog prvaka, Brođanina Gabrijela Veočića (tu nema sudačke krivice), za dobre se vijesti pobrinuo jedan Zagrepčanin.

Antonio Grabić (23) je u kategoriji do 85 kg ušao u polufinale, te osigurao medalju. Sad, hoće li ona ostati brončana što je osigurano ovog trenutka ili ide po jači sjaj, znat ćemo ove srijede kada mu slijedi polufinalni sraz protiv Rusa Dmitrija Karmanova. Rus, pa još k tomu prvak te države, ne zvuči onako na prvu lagano, makar hej... Pa, to je polufinale Europskog prvenstva! Zar je za očekivati nešto lagano?

Antonio široj sportskoj javnosti u nas baš i nije odveć poznat. Nije da ste nešto propustili ili da je vaša pogreška što ne znate puno. Antonio je prije svega još mladi sportaš, ovo mu je prvo seniorsko europsko prvenstvo, a u konačnici ni generalno gledano nema baš previše borbi iza sebe. Medalja ima, onih međunarodnih, europskih, s kontinentalnih smotri, ali u mlađim uzrastima. Jedan ga čovjek međutim zna, kako bi se reklo, "u dušu". Kako i ne bi kad je s njim prošao cijelo djetinjstvo. Od predškolske dobi, pa 1. razreda osnovne do danas. Leonardo Pijetraj, prvi čovjek Boksačkog kluba Pijetraj. Antonio je naime njegov borac, doslovno od 6. godine kada je prvi put ušao u dvoranu. Ušao, i iz nje više ni ne izlazi. Stoga, ako netko zna nešto više o Antoniju, a poglavito u boksačkom pogledu, jedina osoba u državi je baš njegov trener. I danas je s Antonijom u Sofiji, na Europskom prvenstvu. Stoga, bez puno mudrovanja novinara koji bi u ovom slučaju, ruku na srce, mogao samo "ubadati", nešto možebitno ili okvirno navoditi s olakom mogućnošću pogreške, riječ smo prepustili treneru.

- Antonio je dečko iz jako fine obitelji s kojom imam baš i dobar odnos. Kao jako mali bio je... pa, idemo reći malo življi, pa su ga onda doveli meni odnosno u Leonardo. Na treninge odnosno pražnjenje viška energije - prisjeća se početaka Leonardo Pijetraj.

Nije prvi u svijetu boksa koji je otprilike baš tako i počeo. Što je sasvim u redu, da se odmah razumijemo. Ispravna odluka u prvom redu roditelja. Palac gore za mamu i tatu Grabić.

- S vremenom se Antoniju boks i svidio, pokazao se jako dobrim.

Trener Pijetraj pojašnjava i relativno širu sportsku anonimnost Antonija Grabića, iako je riječ bila u startu već o dečku koji obećava, iskazuje nadarenost.

- Namjerno ga nisam želio puno eksponirati zato jer je to uvijek dvosjekli mač, a na kraju neka to ide sukladno rezultatima. Sad je tek postao senior praktički. Čak nisam forsirao niti da ide na jako puno mečeva, da ima puno borbi jer je i to isto opasno. Zato jer je potrošnja u boksu velika. Doma je imao slabe mečeve jer je bio prenapredan za konkurenciju, ali doći takav vani, ići u inozemne borbe, sa strancima... To je "samoubojstvo". Opasno je ići protiv nekih boksača koji imaju ipak dvostruko više borbi. Evo, sada u našoj reprezentaciji, koji su tu u Sofiji, Antonio ima najmanje borbi. Od toga, možda onako "pravih" mečeva ima 20-ak, a trenira 17 godina! Zato sam oprezan jer jedno je biti dobar za naše uvjete, ali treba sazreti i za one strane. Zato sam ga čuvao, zato smo išli polako i sad sve počinje dolaziti na svoje.

Inače, Antonio Grabić nije bez europskih medalja. Dosad ima 2 bronce i 1 srebro s EP mlađih uzrasta (kadeti, juniori, mlađi seniori). Ova trenutačno osigurana, u najmanju ruku bronca sa seniorskog EP u Sofiji je najveći dosadašnji uspjeh. Činjenica je ipak da je Antonio u svim uzrastima dosad osvajao medalju, a to je već znamen snage, kvalitete.

- On i sada ima ove godine po meni malo mečeva. Njegovi suparnici imaju 10-ak, a Antonio dosad 3. To je loše, nije uboksan dovoljno, slabije se ide na turnire jer je uvijek novac problem. Zato nije uboksan onako kako bi ja htio jer ima kvalitete puno veće.

Kad smo kod kvalitete, trener Pijetraj je spomenuo i neke odlike.

- Tehnički je odličan, hrabar, ima jak udarac. Ima sve ono što je potrebno kako bi bio baš dobar boksač. Nema nešto za što bi rekao da mu je specijalnost, već je baš kompletan. Ono što treba su dobri mečevi, iskustvo, da ne izađe "oštećen" iz tih mečeva. Onda će postati baš pravi boksač. Inače, ima čak i dva profi-meča, dvije pobjede nokautom. Počeo je malo i to raditi, profi-borbe, ali nama su prioritet olimpijske igre.

Postoji ipak jedan ne baš maleni problem. Težinska kategorija.

- Antonio ima sad 85 kg i natječe se u toj kategoriji, ali za OI su kategorije do 80 i do 90 kg. Teško mu je skinuti za ući do 80, ali mu je teško i "nabiti" još 5 kg, pa je onda prelagan za do 90. To je baš glupost napravljena. Sva ta generacija boksača do 85 će praktički propasti, što se tiče olimpijskih igara. Probat će neki skidati ili nabaciti kilograme, ali to će biti jako teško.

Još nešto, vrlo, vrlo pohvalno. Vrijednije od bilo koje medalje čak, barem po nama. Antonio Grabić osim što je postao vrhunski sportaš, nadareni boksač, u međuvremenu je diplomirao sportski menadžment.

- Sve s odličnim, izvrstan učenik i student. Dakle, izvrstan u ringu i obrazovanju. Pravi gospodin, a čak ima afiniteta raditi i kao trener, pa ću ga i tu angažirati - zaključno će Leonard Pijetraj. Još jedna odlična boksačka, sportska priča iz Dubrave.