Ludbrežanka Sara Kolak (31) u nedjelju je ispisala novu sjajnu stranicu hrvatske atletike, na Europskom prvenstvu u Birminghamu bacila je koplje 62,43 metra i osvojila zlatnu medalju.
- Osjećaj je top, super – rekla je nova europska prvakinja svojoj kolegici iz reprezentacije Paoli Borović, ujedno i voditeljici našeg podcasta Sportcast by Paola, u ekskluzivnom razgovoru za Sportske novosti na putu do hotela u Birminghamu.
Kakvih je bilo ovih 10 godina otkako si osvojila olimpijsko zlato u Riju?
- Uh, puno toga se izdogađalo. Definitivno je bilo izazova, dobrih dana, loših dana. Drago mi je da nisam odustala, da sam se borila, tak‘ da, nekak‘ je bilo vrijeme – kazala je Sara.
Godine 2017. si postala prvakinja Europe do 23 godine. To je tvoja godina iz snova, kad si bacila i europski i mlađeseniorski i svoj osobni rekord, 68,43 u Lausannei, na Dijamantnoj ligi. Devet godina nakon stiglo je i drugo europsko zlato, ovaj put ono pravo, seniorsko. Možda su te brojni ljudi otpisali svih ovih godina, ali ti nisi odustala, borila si se. Koliko ti je bilo teško proći kroz tu krizu? Što ti je pomoglo u nekim kriznim situacijama?
- Teško pitanje. Mišel mi je definitivno pomogao, imala sam veliku podršku...
Riječ je o Sarinom treneru i partneru, Mišelu Žeraku. Misliš li da je on možda najzaslužniji što si ti danas tu?
- Je, da nema njega, vrlo vjerojatno ne bih danas bila tu. Toliko vjeruje u mene, vjerovao je više nego kaj sam ja u samu sebe vjerovala. Toliko puta me podignuo na noge dok mi je bilo teško, da sam mu jako zahvalna zbog toga. Znam da je i njemu bilo teško... Ne ide preko noći, imaš dobre periode, onda loše periode. Mladima bih rekla neka se ne definiraju rezultatom, još uvijek si osoba, svi imamo i dobre i loše dane, to je sve normalno, to je sve dio sporta. Naravno, bitno je ne odustati.
Možemo reći da nije bitno što mediji pišu, ali ti si imala jako loših naslova i komentara u jednom razdoblju? Koliko god ne želiš da te to dira, svi smo mi ljudi. Bila si heroina nacije 2016. godine, uzdizali su te u nebesa, ali ljudi su tako brzo zaboravili sve te uspjehe, kako se nositi s tim?
Sponzora nemam, opuštaju me heklanje, kolači, rad u vrtu...
- Sve je to dio sporta. Ušla sam na tu sportsku scenu odmah s broncom i sa zlatom, kao klinka, doslovno dijete... Ubačen si u te neke stvari, jednostavno nisi spreman. Tu sam zbog sporta i zbog rezultata, dio priče je da ti se gleda koliko si bacio, jesi li osvojio medalju ili ne, i stalno se nekaj očekuje. Mislim da to i nije neki problem, problem je ako ti samoga sebe počneš gledati na taj način, kroz rezultat, da si ti rezultat, koliko baciš... I trebalo mi je jako, jako dugo da shvatim da nisam loša osoba ako bacim slabo. I još uvijek sam osjećala to, i ove sezone, ali sam uspjela, pogotovo na ovom Europskom prvenstvu, odvojiti se od toga, pustiti taj pritisak, ne se sekirati, nego baš biti prisutna u trenutku i uživati. To je nešto na čemu moraš stalno raditi, moraš samu sebe podsjećati na to. Jednostavno, to je sport, uz to idu i loši komentari... Tu sam zbog sporta, ja se moram znati odvojiti, ja moram naći i to svoje veselje i vjeru u sebe.
Što ti tu pomaže, izoliraš li se nekako od društvenih mreža?
- Ja se osjećam puno mirnije dok nemam to. Definitivno me ne zanima tko što radi, to mi odgovara, od 2024. se isključujem dok idem na veliko natjecanje, doslovno se ne javljam apsolutno nikome. Nekad je to na tri tjedna, nekad na mjesec dana, prošle godine sam godinu dana bila bez društvenih mreža i baš mi je bilo super.
A sponzori?
- Nemam ih! Druga stvar je dok imaš neke takve obaveze, jer društvene mreže postale su broj jedan, i mogu se ja s time nositi, ali nemam sponzora pa nemam ni obaveza da bih morala biti stalno aktivna. Prije Birminghama sam se isključila i ponovno sam uključila telefon poslije finala, da se čujem s mamom i tatom. Meni to paše, imam svoj mir.
Što te još opušta?
- Heklanje, volim biti aktivna, raditi doma nekaj po kući, kolači, vrt... Bolja sam dok imam više stvari, dok sam produktivnija, onda sam puno bolja. Uživam u tome, ideš ujutro na vrt, zalijevaš, pa pokupiš paradajze... Svatko ima neki drugačiji put. Svako natjecanje i svaka sezona te nauče nečemu, jesu li to bile ozljede, loši rezultati... Ja sam putem izgubila to neko veselje i uživanje, ali sad puno više uživam u natjecanjima, pogotovo ove godine.
Jesi li imala neki trenutak kad si osjetila „ovo radim krivo, želim opet uživati”?
- O, imala sam ih puno puta.
Vratimo se natjecanju. Od prvog hica si tražila podršku publike, imala si navijače, kakav je bio osjećaj?
- Minus što je koplje zadnje je to što ne mogu navijati za druge, a plus je to što si zadnja i imala sam takvu podršku na kojoj sam nenormalno zahvalna. Koliko god mi je bio vjetar u prsa nenormalan, to mi je bio vjetar u leđa. Baš me jako veseli da sam imala podršku na tribinama od svoje ekipe.
Kad si bacila prvi hitac, je li ti prošlo kroz glavu „to je možda zlato”?
- Ne, zato jer sam samoj sebi rekla da se borim od prvog do zadnjeg, da ne popuštam i ne uzimam zdravo za gotovo. Pratila sam i ja druge. U šestoj seriji sam sama sebi govorila „još imaš jednoga, iskoristi, bori se, ne popuštaj”. S jednim okom sam pratila, normalno, kaj se događa, zadržala sam taj mentalitet, borba, ništa ti nije zagarantirano.
Osjećaš li sada olakšanje?
- Na ceremoniji gledam tu zastavu, slušam Lijepu našu... Mislila sam da je više nikad ne budem čula, i to mi je onak‘... Za ovo sam se stvarno morala na više načina izboriti i zaslužiti. Drugačije je dok imaš 21 godinu, još si dijete, dođeš na Igre, uzmeš zlato. A onda se dogode neke stvari, boriš se, odrastaš.
Kad je najteže, kad si na dnu, nikad ne odustaj, to bi bila poruka?
- Bez Mišela ništa, da njega nema, uh...
Prije dvije godine nisi bila prvakinja Hrvatske, a bila si četvrta na OI u Parizu. Ove godine nisi prvakinja Hrvatske, ali jesi Europe?
- Stvarno ne znam što bih na to rekla... Zahvalna sam svima na podršci koji su bili tu i navijali, i cijeloj ekipi koja mi pomaže biti bolja i koja se trudi da stvarno dajem sve od sebe, da mi je što lakše. Stvarno imam super ekipu oko sebe, baš sam zahvalna na tome i sretna – zaključila je Sara Kolak.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....