Toliko puta smo posljednjih dana, tjedana i mjeseci napisali njegovo ime da je već pomalo nepristojno bilo ne nazvati Branka Zorka (59), "lokomotivu" hrvatske atletike u devedesetim godinama prošlog stoljeća, najboljeg trkača kojeg smo imali nakon Luciana Sušnja u sedamdesetima, još uvijek aktualnog hrvatskog rekordera na 1500 metara i čovjeka koji nam je donio prve medalje u Kraljici sportova...
Zorkova nasljednika smo čekali 20 i više godina, dobili ga tek u Marinu Bloudeku koji je prošli tjedan na Europskom prvenstvu osvojio srebro na 800 metara, prvu trkačku medalju za Hrvatsku još od Zorka i njegove bronce u Helsinkiju 1994.
- Pratio sam sve njegove utrke, od kvalifikacija, preko polufinala, do finala i moram reći da me vrlo ugodno iznenadio. U finalu je pobijedio trkače koji su brži od njega, moram reći da nisam očekivao takvu utrku - kaže legendarni srednjeprugaš rodom iz Hodošana u Međimurju i "naturalizirani" Križevčanin.
- Bio je to njegov trenutak u kojem je pokazao koliko vrijedi, dok je trčao na način koji meni nikad nije odgovarao. Uvijek kad sam vukao utrku, to nije završilo dobro, ali isto tako moram naglasiti kako je mojih 1500 drukčije od njegovih 800 metara, gdje ti se već nakon prvog kruga oglasi zvono.
Bloudek ga je oduševio i zbog načina na koji je odradio tri utrke u Birminghamu.
- Istrčao je svaku na svoj način, s drukčijom taktikom. U prve dvije se čuvao i uspio sačuvati snagu. Međutim, pripremljena taktika ne znači da će se baš tako odviti utrka, vidjeli smo to u polufinalu, gdje je iz pozadine u finišu došao do drugog mjesta. Međutim, kad si dobar, onda se to mora potvrditi i na stazi, što je s njim bio slučaj. Znate, mene su uvijek živcirali komentari "zatvoren je, trči u pozadini..." jer koga briga što sam nakon 800 metara osmi ili deseti, bitno je samo jesi li "puknuo" ili ti se otvorilo, koji si u cilju.
Iako je još u juniorskim danima označen kao "novi Branko Zorko", momak iz Virovitice se nakon europskog juniorskog naslova 2017. potpuno pogubio, pet godina bio je daleko od ozbiljnih rezultata, da bi od 2022. krenuo u uspon koji je kulminirao ovom medaljom.
- Samo se pitam što su ti treneri radili kad su ga, maltene, uništili. Pričao sam s njegovim sadašnjim trenerom Mladenom Kršekom, stvari koje on može odraditi na treningu su ludnica, ja tako što nikad nisam bio u stanju. I onda jedan takav talent, takav radnik, nestane sa scene, skoro je odustao od atletike, malo je nedostajalo da ga se uništi. Srećom, došao je kod najboljeg trenera za srednje pruge u povijesti hrvatske atletike.
Nakon što je ljetos srušio više od pola stoljeća stari hrvatski rekord Luciana Sušnja na 800 m, zimus je Bloudek uzeo i jedan Zorkov, 29 godina stari dvoranski rekord na 1500. Zamjera li mu imalo na tome?
- Nema razloga za tako što, moj rezultat ostaje i dalje, dok su rekordi tu da se ruše. Kako Sušnjevi, tako i moji. Čestitao sam Marinu na tome što me "skinuo", iako onaj glavni rekord još uvijek stoji.
S obzirom na to da se europski doprvak do kraja ove sezone više neće okušavati na 1500 metara, tih 3:33.30 iz Monte Carla 1998. "preživjet" će najmanje do sljedećeg ljeta.
- Marino je blizu, Nino Jambrešić također, vjerujem da će se u budućnosti to nadmašiti. S obzirom na to koliko dugo stoji, jasno je da se radi o rezultatu jako visoke razine. Kao što još uvijek stoji i svjetski rekord Hichama El Guerrouja (3:26.00), također iz 1998. godine, i utrke u Rimu u kojoj sam ja bio sedmi.
Iako ih stalno uspoređujemo, Branko Zorko i Marino Bloudek su zapravo vrlo različiti trkači s obzirom na to da je se naš rekorder na 1500 metara prebacio s dugih pruga, dok bi njegov nasljednik to mogao napraviti s kraće utrke.
- Da, imali smo drukčiji put, ja sam svoju prvu medalju, europsku broncu u dvorani 1990. godine, osvojio na 3000 metara, da bi prometna nesreća u kojoj mi je pukla slezena promijenila karijeru. Liječnici su mi tada savjetovali da se više ne bavim atletikom, što za mene nije bila opcija, već sam se zbog toga prebacio na kraću dionicu. Ne znam je li sve to utjecalo na moje rezultate kasnije, ali definitivno se radilo o velikom hendikepu, koji nije imao nitko na svijetu.
Sljedeći iskorak za našeg novog junaka trebao bi biti priključivanje najboljima na svijetu, daleko jačoj konkurenciji od ove u europskim okvirima. Može li se to ostvariti?
- S obzirom na ovu medalju, vidjet ćemo. Marino ima 27 godina, spomenuli smo da ih je pet izgubio, sad mu se puno toga poklopilo i iskoristio je priliku. Ovo je drukčije od mitinga, gdje imaš "pacemakere" i svašta se može dogoditi, ali jasno je da tu postoji potencijal za i još veće stvari.
Na ovu temu je htio posebno istaknuti još nešto.
- Kad sad pogledate jednu Italiju, Francusku, Švicarsku... za te zemlje nastupa puno trkača podrijetlom iz Afrike, dok svi znamo što Afrika predstavlja na srednjim i dugim prugama. Toga, recimo, nema u visu ili većini bacačkih disciplina, pa možemo konstatirati da je u trkačkima jača konkurencija, što se može i vidjeti kad usporedimo rezultate po "finskim tablicama". Zbog toga sam posebno sretan i ponosan da smo nakon toliko godina dobili trkačku medalju - zaključio je Branko Zorko.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....