Kako je to sama rekla prije odlaska na Europsko prvenstvo: "Kvalifikacije nisu teže od finala, već su drukčije, ali to je samo prvi korak koji moraš napraviti", Sara Kolak je u Birminghamu potvrdila te riječi, odnosno napravila taj "prvi korak" za svoje sedmo finale na velikim seniorskim natjecanjima, treće na europskim prvenstvima. Iako nije bacila normu (61,00), što je u petak pošlo za rukom samo Leonie Hügli s novim švicarskim rekordom (62,33), Kolak s hicem od 60,82 i trećim mjestom u prvoj skupini nije ni najmanje strepjela oko ulaska u finale, koje je na kraju izborila i s ukupno trećim rezultatom kvalifikacija.
Nažalost, daleko od finala ostala je druga naša predstavnica, friška svjetska juniorska doprvakinja - Vita Barbić, koja je samo pet dana prije kvalifikacija u Birminghamu imala finale Svjetskog prvenstva U-20 na drugom kraju svijeta u američkom Eugeneu. U međuvremenu je preletjela osam vremenskih zona, da bi još do četvrtka, dakle dan prije nastupa, čekala na prtljagu. Stoga ukupno 26. mjesto u konkurenciji 30 bacačica s hicem od 53,52 metra ne možemo ocijeniti velikim razočaranjem, s obzirom na to da je Zagrepčanka ovdje prije svega došla skupljati iskustvo.
Ono čega Sara Kolak, koja je na Europskom prvenstvu debitirala prije 12 godina u Zürichu, da bi 2016. u Amsterdamu osvojila broncu u svom prvom velikom finalu, ima u izobilju. I zbog čega je uoči Birminghama bila možda i naša najveća nada za veliki rezultat, to jest - medalju.
Međutim, nakon što je Marino Bloudek skinuo taj pritisak "jedine nade" s njezinih leđa, u nedjelju navečer od 20.55 po hrvatskom vremenu slijedi finale ženskog koplja u kojem naša rekorderka definitivno može uživati, biti dovoljno opuštena da spravu odbaci puno dalje od kvalifikacijskih 60,82, pa i preko svog rekorda sezone 62,61.
I nije ovo stavljanje pritiska na Sarina leđa, jer atletika je prilično egzaktan sport u kojem je jedina svetinja - rezultat. Stoga, kad na Europsko prvenstvo dođeš s četvrtim prijavljenim rezultatom, pa u finale uđeš kao treća u kvalifikacijama, dok nijedna bacačica na startnoj listi nema bolji osobni rekord od hrvatskog rekorda 68,43 iz, doduše, 2017. godine, onda ne možeš ne biti kandidat za medalju koju Ludbrežanka čeka još od senzacionalnog olimpijskog zlata u Riju 2016.
Ovo će joj biti - spomenuli smo već - sedmo veliko finale, a u prethodnih šest je samo jednom podbacila, na Europskom prvenstvu u Rimu (11. mjesto, 55,90) prije dvije godine. No, zato je to ljeto na Olimpijskim igrama zauzela četvrto mjesto s 63,40, dok je na dva svjetska prvenstva bila četvrta (2017. u Londonu, 64,95) i sedma (2019. u Dohi, 62,28). Svi ti hici vjerojatno bi bili dovoljni za medalju u nedjelju navečer u Birminghamu. Pritom nema sumnje da Sara takvo što ima u rukama, da može i preko 63 metra, što bi joj definitivno jamčilo mjesto na postolju. Stoga joj možemo samo poželjeti sreću da realizira svoj potencijal, sve ostalo doći će samo po sebi...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....