Prošla je godina od tog kobnog 3. srpnja 2025. i automobilske nesreće u kojoj je Diogo Jota, igrač Liverpoola i jedan od najboljih portugalskih nogometaša - s bratom Andreom Silvom - poginuo u španjolskoj pokrajini Zamora, dok je išao na klupske pripreme. Kako je nešto ranije, a prije vjenčanja, podvrgnut lakšoj operaciji pluća, preporuka liječnika bila je da ne leti avionom pa je zato na put od Porta do Liverpoola išao automobilom...
Nesretni Jota samo je 11 dana ranije imao svadbu, da bi iza sebe ostavio suprugu Rute Cardoso i troje djece.
Prošla je tako godina, no emocije su i dalje jake. Pogotovo u Liverpoolu i reprezentaciji Portugala, gdje je izbornik Roberto Martinez simbolično uvrstio Jotu na popis za ovo Svjetsko prvenstvo, dok je dres s brojem 21 preuzeo njegov najbolji prijatelj Ruben Neves, koji je u uspomenu i vječno sjećanje na potkoljenici tetovirao njih dvojicu zagrljene...
- I dalje pričam s njim. Malo ljudi zna za to - rekao je Neves prije nekoliko dana.
- Imamo WhatsApp grupu u kojoj smo Rute, Diogo i ja, još uvijek je aktivna, nastavljamo pričati s njim. Kad god se dogodi nešto posebno, imam arhiviranu komunikaciju kako bih mu i dalje mogao slati poruke.
Prije nepuna dva tjedna na godišnjicu braka u tu grupu stigla je i poruka s govorom koji je veznjak Al-Hilala održao na vjenčanju. Nitko nije teže prihvatio smrt bivšeg suigrača od Nevesa, koji je s Jotom - osim u reprezentaciji - dijelio svlačionicu u Portu i Wolverhamptonu.
Emocije su i dalje jake, dok su Portugalci u utakmicu protiv Hrvatske ušli s izuzetno jakim motivom jer je ona igrana u prvim satima dana u kojem se obilježava prva godišnjica smrti Dioga Jote. Suigrači, stožer, popratno osoblje u reprezentaciji, navijači... Svi Portugalci su u noći sa četvrtka na petak po europskom vremenu igrali za poginulog suigrača, kojem je posvećen kompletan nastup na Svjetskom prvenstvu.
- On je naše svjetlo - poručio je izbornik Martinez još prije početka turnira, dok je portugalski premijer svim igračima poklonio znojnice s imenom nekad sjajnog napadača.
Pamte se i suze roditelja, Isabel i Joaquima Silve, na prvoj utakmici Svjetskog prvenstva protiv Konga.
- Motiv za pobjedu na Svjetskom prvenstvu uvijek je velik, ali mi imamo i ovaj dodatni faktor, poseban dan za naše obitelji, za Dioga Jotu, za cijeli Portugal - pričao je uoči utakmice s Hrvatskom veznjak Vitinha.
Međutim, nije Portugal jedina reprezentacija u kojoj ga se prisjećaju, veliki gubitak osjetio se i u Škotskoj, gdje ga se kapetan Andy Robertson, Jotin prijatelj i suigrač u Liverpoolu, sjetio odmah nakon što je reprezentacija izborila plasman na SP još prošlog studenog. Prije turnira je, pak, Robertsonu pisala i udovica Rute Cardoso...
- Kad istrčiš na teren, Diogo će biti s tobom u mislima, koracima, srcu. Hvala ti što ga nisi zaboravio. Hvala ti što ga nosiš sa sobom. Hvala ti što si svoju bol zbog gubitka prijatelja pretvorio u snagu i nešto prekrasno.
Za mnoge je Jota bio više od suigrača, puno više od nogometaša. Omiljen u svakoj svlačionici, omiljen kod svih trenera, omiljen među navijačima, kako reprezentacije, tako i Portugala. Pamte se ključni golovi, brojne asistencije, ali prije svega se pamti čovjek koji je prerano - imao je samo 28 godina - napustio ovaj svijet.
Svoju reprezentativnu karijeru zaključio je s 14 golova u 49 nastupa, a nakon što je prije četiri godine propustio SP u Kataru zbog ozljede lista, tu je bio "zicer" za mjesto u reprezentaciji. Nije se dogodilo, Diogo Jota nije dočekao izlazak na najveću scenu.
- Definitivno se moramo iznova prisjećati Dioga Jote. Sve ono što se dogodilo u ovoj momčadi posljednjih godina počelo je s njim. Osvojili smo Ligu nacija s njim u sastavu. Sad nam je postao najveća inspiracija - istaknuo je Roberto Martinez.
U međuvremenu je izašla i knjiga pod naslovom "Diogo Jota, nikad ponovno nije predugo" u kojoj su objavljeni veliki razgovori s roditeljima, prijateljima, obitelji, uključujući suprugu Rute.
- To nije knjiga o nogometu, to je knjiga o ljudima. Razgovarao sam s njih između 80 i 90, svi su željeli pričati unatoč tome što je bol velika. Boljelo ih je dok su pričali o Diogu, ali svi su se osjećali dužni govoriti kako bi sjećanje na njega što duže živjelo - rekao je Manuel Delgado, portugalski novinar i autor knjige.
- Nijedan razgovor nije bio lagan, ali ljudi su željeli pomoći. Razgovarao sam s Rute o važnosti knjige za njihovo troje djece, zaključili smo da je to jako dobar način da upoznaju svog oca kad malo odrastu. Upravo je ta misao omogućila obitelji da izdrže patnju u razgovorima koji su trajali satima. Nije bilo lako, ali nije ni trebalo biti lako.
Godina je prošla, ali bol je i dalje tu. Diogo Jota nikad neće biti zaboravljen.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....