Nećemo žuriti ili "trčati pred rudo", ali čini se da Carlos Martin do sada baš i nije uvjerio Gonzala Garciju u svoje sposobnosti, i to blago rečeno... Španjolski je napadač do sada odigrao tek 6 utakmica i to je inače jako malen uzorak za ikakve zaključke, ali priča posuđenog igrača Atletico Madrida ima drugačiji kontekst.
Potpisao je posljednjeg dana prijelaznog roka, dogovoren je u jedno jutro, a onda ga se žurilo registrirati i u tome uspjelo tamo oko 23 sata samo kako bi bio dostupan za igranje Konferencijske lige. Posljednji se fizički priključio momčadi, ali imao je jednu posebnu etiketu, onu starta u prvom kolu Primere protiv Malage. Pritom, navodno je došao najspremniji da odmah pomogne. Pa neće mu valjda biti problem talente s travnjaka Primere preseliti na one SHNL-a... No, nije to baš tako. Baš ta utakmica protiv Malage je posljednje ozbiljno što je Martin odigrao, a dogodilo se 19. kolovoza, taman pred dva mjeseca. I to je problem.
Problem je što je Martin imao cijelu reprezentativnu stanku, koja nikad nije bila duža, kako bi se asimilirao, privikao na novu sredinu, ako u tome leže problemi koji ne dopuštaju Martinu ono što zna... Čak i nije toliko problematično to što protiv Rudeša, Vardarca, Slaven Belupa i Rijeke nije pokazao gotovo ništa osim što je propustio par gol šansi, jer se tada ionako govorilo da će momak nadoći, da mu treba vremena.
Nitko i nije donosio nikakve sudove jer su svi čekali tu stanku u kojoj se Martin može dodatno pripremiti, ali i dodatno prilagoditi jer kod njega fizička priprema od samog početka nije bila problem. I evo, došao je taj nastavak sezone i utakmice protiv Dinama, Ajaxa i Varaždina u kojima su zabijali i asistirali Bamba, Šotiček, Šego i Acapandie, a Hajduk je upisao tri pobjede. Tri velike pobjede. Carlos Martin je u tim utakmicama dobio ukupno ravno dvije minute?! Ušao je protiv Dinama i Ajaxa duboko u sudačkoj nadoknadi. Ma što duboko u sudačkoj nadoknadi. Ušao je kako bi se potrošilo vrijeme, realno. A protiv Varaždina Španjolac uopće nije ušao u igru, već je prije njega to napravio mladi Huram. A Hajduk je jurio pobjedu i ulovio ju tek u 86. minuti utakmice...
Logično je onda početi preispitivati Martinovu svrhu, ulogu i potrebu posudbe. U biti, potreba je razumljiva. Potreba za dodatnim napadačem je bila nužna. Martin je tu trebao biti idealan za ritam, visoki pritisak i intenzitet jer ga se opisivalo kao takvog igrača. Opisivalo ga se kao igrača sistema, a takvi jako odgovaraju na ovu Garcijinu momčad. Ipak, za sada ništa od toga nitko nije vidio. Lako što nisu laici, puk, gledatelji, navijači i stručnjaci. Nego nije niti Gonzalo Garcia još uvijek, očito.
Jedina slamka spasa bi Martinu još mogla ležati u činjenici da se on po mnogima najbolje snalazi na poziciji centarfora. No, tamo još nije dobio priliku, a teško će ju i dobiti pored Šege i Livaje. Do sada je uglavnom igrao na krilu i ono što je pokazao bilo je tanko. Ono što je sigurno, Martin u Hajduk nije došao sjediti na klupi kao posuđen igrač, ali mora biti svjestan da kod Garcije neće igrati samo zato što je igrač Atletica. Igrat će kada pokaže treneru da je to zaslužio, a do sada to nije napravio.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....