Kako su poslovali giganti: Bayern miruje, City i Chelsea opet suludo trošili, europski prvak završio u plusu!?

Nakon što se svima dobro zavrti u glavi kada se i samo letimično pogleda koliki su milijuni i milijarde potrošeni na dovođenje igrača u najjačim europskim ligama ovoga ljeta, ostaje samo ustvrditi da nogometni biznis izlazi iz svih okvira normalnosti, postajući skoro pa ekonomija za sebe. Velikoj većini ljudi teško je i pojmiti odakle sav taj novac, tko ga donosi i kako ga klubovi, prije svega iz Engleske, zarađuju, ali "show must go on". Dok su stadioni puni, očito da nema brige za (sve veće) bogatstvo proizvođača zabave.

Idemo zato po završetku prijelaznog roka pokušati utvrditi tko će poslije svega imati najveće šanse za pokupiti trofeje, kako domaće, tako onaj najprestižniji Lige prvaka, odnosno koji su favoriti manje, a koji više mijenjali izgled igračkog kadra da bi u tome i uspjeli.

U dvije države ne bi trebalo biti veće neizvjesnosti oko prvaka, a to su Francuska i Njemačka. Paris Saint Germain i Bayern iz Münchena kvalitetom su (pre)daleko od konkurencije i teško da ih netko može bodovno pratiti do kraja prvenstvene sezone. Slično bi moglo biti i u Italiji gdje aktualni prvak Inter iz Milana nije previše mijenjao kadar, ali sve najvažnije adute je zadržao u sastavu. U Španjolskoj se očekuje "mrtva trka" Barcelone i madridskog Reala, možda i do posljednjeg kola, dok u Engleskoj nekoliko klubova mašta kako neće dopustiti londonskom Arsenalu da reprizira ovogodišnji naslov prvaka, kojeg je osvojio poslije 22 godine čekanja.

Ako krenemo od francuskog i europskog prvaka PSG-a, u njemu se ovoga ljeta dogodio vrlo neobični preokret, koji je malo tko očekivao s obzirom na status jednog od najbogatijih svjetskih klubova. To da PSG zaradi više nego dvostruko od toga koliko je potrošio u prijelaznom roku, skoro da ide u rubriku "vjerovali ili ne", ali je zaista tako. Brojke kažu da je zarada oko 335 milijuna eura, a trošak oko 150. Ključ je naravno prodaja Bradleya Barcole u Liverpool za 125 milijuna eura, kao i ona za 74 milijuna Goncala Ramosa u Milan. Parižani su obavili i tri najskuplje kupovine u ligi, ali Maghnes Akliouche, Ferran Torres i Mika Godts zajedno su ih koštali 143 milijuna eura. Trener Luis Enrique kaže da je time zatvorio sve što mu treba za novi pohod na trofeje, ali i dodao da bi još jedan klasični napadač dobro došao, što vjerojatno ostaje zadatak za zimu.

Minhenski Bayern je ove godine odigrao i izgubio spektakularno polufinale Lige prvaka s Parižanima s onim porazom 4:5 u gostima i remijem 1:1 u uzvratu, a trener Vincent Kompany nije se odlučio za veće promjene u novoj sezoni. Od svih europskih velikana bavarski div je uvjerljivo najmanje mijenjao u ljetnoj pauzi, koncentriravši se na dovođenje dva jaka pojačanja za koja je izdvojio točno po 50 milijuna eura. To su ofenzivni veznjak Ismael Saibari, doveden iz PSV-a, te lijevi bek Nathaniel Brown iz frankfurtskog Eintrachta. Trener Kompany naglasak je stavio i na zadržavanje francuskog fantazista Michaela Olisea, kojeg su tražili skoro svi najveći europski klubovi na čelu s Realom, ali on ostaje član Bayerna, koji opet ide u krug favorita za osvajanje Lige prvaka.

Milanski Inter je prošle sezone glatko osvojio naslov prvaka Italije, a u klubu su procijenili da veći ljetni zahvati nisu potrebni s obzirom da je od bitnijih prvotimaca otišao samo nizozemski desni bek Denzel Dumfries, kojeg je kupio Real. Trener Cristian Chivu je tri glavna pojačanja pronašao u Engleskoj, dva su u obrani Djed Spence iz Tottenhama i John Stones iz Manchester Cityja, dok je veznjak Liverpoola Curtis Jones kao i Spence plaćen 30 milijuna eura. Ukupno 101 milijun eura potrošio je prvak, a više su u džep posegnuli čak četiri kluba (Milan, Juventus, Fiorentina i Roma), ali opet ostaje dojam da nitko od njih neće dosegnuti više od drugog mjesta.

Nakon teško probavljive sezone bez osvojenog trofeja, Real iz Madrida je potpuno logično i očekivano bio najveći potrošač ljeta u Španjolskoj, a transfer krilnog napadača Yana Diomandea iz njemačkog RB Leipziga, koji je plaćen 125 milijuna eura, četvrta je najveća kupovina u svim europskim ligama. Ispred su samo transferi Enza Fernandeza iz Chelseaja u Manchester City (145 mil. €), Morgana Rogersa iz Aston Ville u Chelsea (138 mil. €) i Elliota Andersona iz Nottingham Foresta u Manchester City (135 mil. €). Na početku svog drugog mandata na Santiago Bernabeuu Jose Mourinho je ukupno izvojio 225 milijuna eura za igrače kao što su Diomande, Marc Cucurella, Denzel Dumfries, Carlos Espi i Sergio Martinez, dok je iskusni portugalski veznjak Bernardo Silva doveden nakon isteka ugovora u Manchester Cityju.

Mourinho vjeruje da će sve to biti dovoljno za svrgavanje s prijestolja Barcelone, ali nisu ni u Kataloniji mirovali. Krilni napadač Anthony Gordon iz Newcastle i najbolji igrač Svjetskog prvenstva ove godine Rodri iz Manchester Cityja plaćeni su zajedno 140 milijuna eura, a za kraj došao je i napadač Arsenala Gabriel Jesus, iako su otišli Robert Lewandowski, Ferran Torres i Marcus Rashford, što neki vide i kao kockanje s napadačkim potencijalom sastava Hansija Flicka. Već standardno, madridski Atletico je donekle pratio moćni dvojac potrošivši 123 milijuna eura, a jedna od najzanimljivijoh priča mercata u Španjolskoj bilo je odbijanje Atletica da Barceloni proda argentinskog centarfora Juliana Alvareza, za kojeg je inače istaknuta cijena od 150 milijuna eura.

Za kraj ove kratke analize ostavili smo suludu potrošnju engleskih klubova o kojoj bi se moglo pisati danima. Opet je oboren rekord i nakon tri i pol milijarde eura potrošenih za kupovinu u ljeto prošle 2025. godine, sada se iznos popeo na četiri milijarde. Prednjačili su Manchester City s uloženih 526 milijuna eura (Bouaddi, Fernandez, Anderson, Ndiaye, Elias...), dok je londonski Chelsea dobacio do 406 (Rogers, Lacroix, Palestra, Quenda, Emegha...), ali i prodajama zaradio rekordnih 448 milijuna eura. Dobro se nosio i Tottenham, koji je platio 366 milijuna (Tonali, Savio, Van Hecke, Fernandes...), dok su do 300 milijuna izdatka dogurali još Newcastle i Aston Villa. Branitelj naslova Arsenal zaustavio se na 227 milijuna, a najviše je platio veznjaka Brunu Guimaraesa iz Newcastlea, 87,5 milijuna eura. Čak je i debitant Ipswich za 14 dovedenih igrača platio 221 milijuna eura, što je samo četiri milijuna manje od svih kupovina Reala iz Madrida.

No, hoće li netko od njih ili primjerice još Liverpool, moći pratiti Arsenalov rezultatski ritam, ostaje za vidjeti. Staro je nogometno pravilo da velike promjene traže vrijeme za prilagodbu novih igrača i uigravanje, dok već formirane momčadi sa ciljanim pojačanjima u pravilu mogu dominirati dulje vrijeme. Stoga ipak tipujemo, kao i vlasnici kladionica, da će Arsenal obraniti titulu engleskog prvaka...