Miha Zajc je u subotu na Poljudu istrčao s kapetanskom vrpcom oko ruke, ali je nakon skromne predstave svoje mjesto na terenu u 70. minuti prepustio Daniju Rodriguezu. Slovenski nogometaš je s pucnjem istrčao iz startnog bloka sezone, zabio je Thunu i Kauno Žalgirisu, ali se u međuvremenu ugasio i više nije ni sjena onog igrača koji se lani zavukao navijačima pod kožu.
Što se događa s ofenzivnim veznjakom, zašto se utopio u sivilu?
- Zajca baš dobro poznajem, imamo zajedničku kilometražu još iz slovenske U-19 reprezentacije. Bio je poslije član i one moje U-21 generacije koja je sa 2-0 pobijedila Srbe kao tada aktualne svjetske omladinske prvake. Da nam izbornik Srečko Katanec nakon toga nije povlačio i po petoricu igrača u A reprezentaciju, mi bismo te kvalifikacije sigurno završili na drugom mjestu, ali dogodilo se da su naši nogometaši preko noći postali zanimljivi svima, pogotovo menadžerima - naš sugovornik Primož Gliha vrti film unazad do 2015. godine.
Gliha je tada bio izbornik mlade momčadi ‘dežele‘, a njegov odnos s današnjom Dinamovom zvijezdom nije uvijek bio skladan.
- Pričamo o karakternom igraču koji treba malo čvršću trenersku ruku. Znate kako je s igračima, s osjetljivijima trebate mekano, a s drugima morate čvršće upravo zato što su jaki karakteri poput Zajca. Ima svoju viziju igre, svoj način funkcioniranja. Zato i jest trajao najduže u toj generaciji. Pero Stojanović (bivši Dinamov branič, op. n.) se u tom društvu preko noći dignuo, isplivala su još četvorica-petorica, ali najbolje karijere su napravili oni karakterni.
U jednom trenutku našli ste se u sukobu?
- U Sloveniji su to ocijenili kao konflikt, ali ja sam mišljenja da sam samo bio dosljedan. Zajc je u to vrijeme bio nogometno narcisoidan. Inzistirao sam na povratnoj trci i angažmanu nakon izgubljene lopte. Isto tako, svim veznim igračima sam govorio: kad dodaješ loptu unazad, znaj da si loš igrač. Zašto? Zato što nemaš viziju igre prema naprijed. Ono prema naprijed je majstorstvo, a prema nazad je alibi, pa ti sada biraj kakav si nogometaš.
Da nije najfleksibilniji karakter na svijetu, javnost je shvatila ljetos kada je Zajc odbio poziv slovenskog izbornika Boštjana Cesara da se vrati u reprezentaciju. Otišao je povrijeđen ignoriranjem prethodnog šefa Matjaža Keka koji je zažmirio pred njegovom odličnom sezonom u Fenerbahceu...
- Zajca sam pogledao dva ili tri puta uživo otkako je u Maksimiru, ali njegovu današnju, konkretnu formu ne mogu detaljnije analizirati jer uopće ne gledam nogomet na televiziji. Ne mogu se prisiliti, umoran sam od tolikih povratnih lopti! Ne moramo ići do Zica ili Maradone da poentiramo na ovu temu. Oni koji su barem jednom pogledali highlights Mlinarića ili Sliškovića znat će o čemu govorim. Ne vidim više vezne igrače koji su okretali čuvare na kovanici, dok su osjećali njihove krampone na gležnjevima. Previše alibi dodavanja. Nikad više slabijih igrača, a nikad više novca, to vam je današnji nogomet.
Razgovor s Glihom, zabavnim 59-godišnjakom koji je kroz karijeru igrao za Dinamo i kao izbornik vodio reprezentaciju Kosova, skrenuo je u freestyle vode. Pokušavamo se vratiti na tračnice i saznati zašto je Zajc lani briljirao, a sada izgleda kao samo jedan od igrača.
- U nogometu vam vrijedi i ono: kakav general, takva vojska. Trenerski je posao zapravo vrlo jednostavan: na svakom treningu i svakoj utakmici moraš izvući iz igrača 120 posto. Budući da je nogomet živa materija u kojoj se događa milijun situacija - od menadžera preko problema u privatnom životu do loše forme - važno je da trener bude dobar psiholog. Ako je dobar psiholog, on će brzo dijagnosticirati gdje je problem i pronaći rješenje. Ako postoji problem sa Zajcom, govoreći iz iskustva to je vjerojatno pitanje impulsa i motivacije. On je definitivno kvalitetan igrač iz kojeg Dinamo u ovom trenutku ne izvlači maksimum.
Da ne bude zabune, nije problem samo Zajcov nogomet, jer s formom se muči cijela momčad.
- Za mentalnu pripremu igrača važnija su ona petorica najbližih s kojima je okružen u životu, nego dinamika momčadi. Slabija forma momčadi može predstavljati uteg, ali ne može povući pravog igrača na dno. Ako je frajer, dogodit će se upravo suprotno i on će povući momčad za sobom prema gore. Trenuci iskušenja mogu biti trenuci sreće. Evo nam prilike jer kad ćemo ako ne sad i gdje ćemo ako ne ovdje - zaključuje Gliha.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....