Reprezentacija Španjolske apsolutno dominira svjetskim nogometom. Osvojeni naslov na nedavnom SP ujedno je bila i potvrda nedodirljivosti momčadi koja je prije dvije godine u Njemačkoj osvojila i naslov europskog prvaka. Takav su uspjeh, podsjetimo Španjolci ostvarili prije 16 godina, kad su naslovu europskog prvaka osvojenog 2008. godine, dodali i osvajanje SP 2010. godine u JAR.
No, to je samo vrh uspješnosti španjolskog nogometa. Španjolska, naime, drži ukupno osam aktualnih naslova – uz spomenuta dva, europski je prvak mlada reprezentacija do 19 godina, a olimpijsko zlato „uzela” je selekcija do 23 godine. K tome, ženska reprezentacija osvojila je SP i Ligu nacija (dvaput uzastopno), dok su mlade ženske vrste europske (do 19 godina) i svjetske prvakinje (do 20 godina).
I svi su ti trijumfi dokazi posvemašnje dominacije španjolskog nogometa u muškoj i ženskoj konkurenciji. Španjolska je ujedno postala prva država u povijesti koja istodobno drži naslov svjetskog prvaka u muškoj i ženskoj konkurenciji. Potvrda je to sustavnog i kvalitetnog rada u svim dobnim kategorijama i u muškom i u ženskom natjecanju, taj sustav donosi opipljive plodove i stvorio je od Španjolske nezaustavljivi stroj za osvajanje trofeja.
- Uspjeh Španjolske temelji se na istoj nogometnoj ideji, ali i sposobnosti prilagodbe različitim protivnicima. Momčad više ne ovisi isključivo o dugom posjedu lopte. Brzina mladih krilnih igrača, agresivnost bez lopte i taktička fleksibilnost učinile su je opasnijom i manje predvidljivom – kaže Nikica Milenković (67), bivši nogometaš Orijenta, Rijeke, Čelika, Burgosa i Sabadella, koji je pet godina, za vrijeme Johana Cruyffa, radio u La Masiji, omladinskoj akademiji Barcelone. Milenković nastavlja:
- Temelj svega je u spoznaji da je Španjolska, država s oko 50 milijuna stanovnika, doista sportska zemlja. Španjolsku čini 17 autonomnih regija i ne postoji ni jedan manji grad u svakoj regiji koji nema sportsku dvoranu i nogometni teren. I svaka regija ima natjecanja u omladinskim kategorijama, igrači se formiraju u tim ligama. To je veliki proces, u kojem je naglasak na tehnici i inteligenciji u igri, te razumijevanju igre tijekom utakmice. Četiri najvažnije stavke u radu s mladim igračima su posjed lopte, inicijativa, kontrola igre i disciplina. Razvijaju se različiti tipovi igrača, ali temelj svega je tehnika, što se vidi po načinu igre i po tome kako Španjolci čuvaju loptu. Nitko to ne radi tako dobro kao oni – govori Milenković i ističe:
- Novi španjolski prvoligaši ove su sezone postali Deportivo iz La Corune, Racing iz Santandera i Malaga. Racing je prošle sezone u prvoj momčadi imao čak devetoricu igrača iz svog omladinskog pogona, dok je Malaga u čak 57 posto vremena na utakmicama koristila vlastite igrače, iz svoje omladinske škole! A Deportivo je imao u sastavu šestoricu igrača iz svog pogona. Od lanjskih prvoligaša, Athletic Bilbao koristi vlastite igrače 70 posto vremena na utakmicama, Barcelona 50 posto, Celta 43 posto, madridski Real 23 posto – ponudio je Milenković znakovite primjere.
Potom je dodao:
- Početak ove moderne Španjolske možemo vezati uz Luisa Aragonesa, velikog trenera, koji je bio izbornik 2008. godine i osvojio je Euro. U veznom redu igrali su mu Xavi, Iniesta i Siena, niski, brzi, tehnički savršeni i inteligentni igrači. Dodao im je i Busqetsa kako bi dobio čvrstinu, visinu i defenzivnu disciplinu i Španjolska je blistala. Potom je na klupu sjeo Vicente del Bosque i nastavio je koračati tom uspješnom stazom. Prije Aragonesa Španjolska je bila „furija”, trčalo se bjesomučno „gore-dolje”, a onda je Aragones sve okrenuo i način igre utemeljio na tehnici, inteligenciji i razumijevanju igre.
Na kraju je Milenković istaknuo i ovo:
- Osim što stvaraju igrače, Španjolci stvaraju i trenere. Najbolji je primjer sadašnji izbornik Luis De la Fuente (65), koji je prije 13 godina dobio posao u Savezu tako da se javio na natječaj objavljen u medijima! Radio je u omladinskim kategorijama nacionalnog Saveza i napredovao je, eto, do samoga vrha – kaže Milenković.
De la Fuente je postao izbornik prije četiri godine. Nakon što je Španjolska ispala u osmini finala SP u Katru od Maroka, otišao je tadašnji izbornik Luis Enrique i Savez se opredijelio za De la Fuentea. Iako je to bila riskantna odluka, budući da De la Fuente do tada nije samostalno vodio ni jedan jedini klub(!), sad je očito da su Španjolci dobro izabrali čovjeka koji će voditi njihovu najbolju vrstu, u ove četiri godine osvojio je Ligu nacija (2023.), Euro i SP. De la Fuente je, naime, bio čovjek iz sustava, stručnjak koji je dobro razumio cijeli taj sustav, poznavao je način rada u Savezu, a s većim brojem mladih igrača radio je u omladinskim selekcijama. I kad je preuzeo A momčad, prilagodio je način igre igračima koje ima.
Igračku je karijeru De La Fuente okončao 1994. godine i potom je radio u različitim ulogama u brojnim klubovima – trenirao je u nižim ligama, radio s mladim igračima i bio pomoćni trener, prije nego što je preuzeo mlađe španjolske reprezentacije do 19 i 21. godine, te olimpijsku selekciju (do 23 godine). De la Fuente je izgradio kulturu poštovanja prema suparnicima, bio je strpljiv i vjerovao je u proces rada, stoga je ovaj uspjeh rezultat dugoročnog razvoja igrača koji su zajedno usvajali isti način igre i taktičke zahtjeve. Do utakmice s Hrvatskom, Španjolska je neporažena u posljednjih 39 utakmica u svim natjecanjima, što je najduži niz bez poraza koji je ikad ostvarila neka reprezentacija...
- Treba odati priznanje sustavu koji su izgradili, kontinuitet je omogućio lakši prijelaz mladih talenata u seniorsku španjolsku nogometnu reprezentaciju, bez odricanja od prepoznatljivog identiteta. Španjolska nekad nije pobjeđivala na ovakav način, a danas pobjeđuje baš u svim kategorijama. I po svemu sudeći, ta će se dominacija nastaviti. Primjerice, Lamine Yamal i Pau Cubarsi imaju samo 19 godina, a već su svjetski prvaci - rekao je za BBC legendarni francuski napadač, Thierry Henry.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....