Više od pola stoljeća, punih šest desetljeća, Engleska sanja osvajanje naslova svjetskog prvaka. Jedini su trofej Englezi dohvatili 1966. godine, kad su bili domaćini natjecanja, kontroverzni pogodak Geoffa Hursta u produžecima dvoboja s Njemačkom i danas je predmet brojnih rasprava, na kraju je Engleska slavila 4:2, a Hurst je postao i ostao jedini nogometaš koji je postigao tri pogotka u finalu SP...
Nakon tog trijumfa, Engleska je dvaput dohvatila polufinale, oba je puta posrnula – 1990. u Italiji protiv Njemačke nakon izvođenja 11-eraca, a 2018. u Rusiji naša je reprezentacija svladala Engleze 2:1 u produžecima. I oba puta Engleska je dohvatila „drvenu medalju”, u dvoboju za treće mjesto u Italiji je bila poražena protiv domaćina (1:2), a u Rusiji je izgubila protiv Belgije (0:2)...
Brojne su generacije kvalitetnih engleskih nogometaša, eto, u ovih 60 godina pokušavale „vratiti nogomet kući”, ali nisu uspijevale. I ova je momčad ispraćena u SAD uz velika očekivanja, imena Kanea, Bellinghama, Sake, Ricea, Stonesa... nude opipljivu nadu u uspjeh, stvoren je veliki pritisak, javnost se nada trijumfu, međutim izbornik Thomas Tuchel (52) pokušava realnije sagledati situaciju i već mjesecima upozorava:
- Engleska je izazivač, a ne favorit za osvajanje SP! Ne može favorit biti momčad koja 60 godina čeka na trofej. Sanjamo o osvajanju naslova, ali ne smijemo razmišljati na način da nam taj trofej jednostavno pripada. Na SP će nastupiti brojne reprezentacije koje su u novijoj povijesti više puta pokazale da znaju pobjeđivati na najvećoj pozornici i tim selekcijama pripada uloga favorita. A mi smo ambiciozna momčad, željna uspjeha i pokušat ćemo dokazati da nam je mjesto u vrhu – rekao je Tuchel.
Nijemac na engleskoj klupi, dakle, pokušavao je smanjiti golemi pritisak, a za agenciju Reuters dao je i zanimljivu usporedbu:
- Engleska je otprilike poput jako dobrog tenisača koji dolazi u Wimbledon bez ranije osvojenog naslova. Taj tenisač može pobijediti, ali ne može tvrditi da je favorit ispred onih koji su već dokazali da znaju otići do kraja...
Golemi optimizam nacije podigle su sigurne igre u kvalifikacijama za SP, Engleska je u svojoj, ne odveć zahtjevnoj skupini, u kojoj su još bili Albanija, Srbija, Latvija i Andora, upisala svih osam pobjeda, nije primila pogodak, postigla je 22 pogotka, a kapetan Harry Kane bio je s osam zgoditaka najbolji strijelac kvalifikacija. K tome, Engleska je bila prva europska momčad koja je izborila nastup na SP...
I taj je sigurni nastup, dakako, raspalio maštu javnosti gotovo do maksimuma, međutim Tuchel pokušava stvari postaviti realnije, pokušava smanjiti golemi pritisak koji se nerijetko, ne samo u sportu i ne samo u Engleskoj, lako pretvara u dodatni teret. Uostalom, dvoboj protiv Hrvatske bit će zapravo prva Tuchelova velika utakmica na engleskoj klupi. „Vatreni” su, naime, neprijeporno bolja momčad od svake selekcije s kojom je Engleska igrala u kvalifikacijama, a ovo će ujedno biti i Tuchelov debi na SP, bit će mu to prva utakmica na najvećoj smotri. Što, dakako, samo po sebi donosi dodatni pritisak, neovisno o suparniku. O tome bi nešto mogli reći, primjerice, Španjolci, pa Švicarci...
K tome, dvoboj s Hrvatskom ima posebnu težinu, jer su na Otoku još svježa sjećanja na eliminaciju u polufinalu SP 2018. u Rusiji. Utakmica u srijedu stoga će imati dodatni, snažni natjecateljski i psihološki naboj, ispadanje u Rusiji još uvijek izaziva tugu i gorčinu. Iako tada na engleskoj klupi nije bio Tuchel (izbornik je bio Gareth Southgate), Nijemac ne može izbjeći taj dodatni „osvetnički” pritisak stvoren u engleskoj javnosti...
Postoji i jedna važna potankost koja je olakšala Tuchelu posao na ovom natjecanju. Naime, Nijemac je u veljači ove godine produžio ugovor s Engleskim nogometnim savezom do kraja Eura 2028. godine, očekuje se, dakle, da će voditi reprezentaciju i nakon SP. Taj potpis za produžetak ugovora donio je Tuchelu dodatnu psihološku stabilnost, ali jasno je da će na kraju ipak sve ovisiti o rezultatu. Doživi li Engleska na SP rezultatski debakl, nikakav ga ugovor neće zadržati na klupu „tri lava”. Jer, na Otoku se svaki nastup na velikom natjecanju gleda kroz prizmu 1966. godine...
Pritisak je, dakle, nemoguće izbjeći. Međutim, pritisak je zapravo privilegij, kad je netko pod pritiskom, to znači da vrijedi i da se od njega očekuje da potvrdi tu vrijednost. I onaj tko u tome uspije, potvrđuje svoju kvalitetu i očekivanja koja su ispred njega stavljena.
Tuchel ne bježi od golemih ambicija i maštanja o trijumfu, jasno je rekao „sanjamo o osvajanju naslova”, ali umjesto glasnih i bombastičnih najava, mirno i oprezno upozorava da treba ići korak po korak, utakmicu po utakmicu... I zasad, obogaćen iskustvom osvajanja klupskih trofeja, uspijeva kontrolirati taj pritisak. Podsjetimo da je Tuchel, u bogatoj karijeru, u nizu uspjeha osvojio Ligu prvaka (Chelsea), dvaput francusko prvenstvo (PSG), jednom je bio prvak Bundeslige (Bayern)...
- Ne osjećam psihološki teret, nego zadovoljstvo spoznajom da vodim veliku momčad na velikom natjecanju. To je ostvarenje sna i izazov koji sam želio, privilegiran sam što mi je ponuđena ova prilika. I učinit ću sve da na kraju budemo uspješni. Znam da ima i bit će preispitivanja i kritika, ali volim svaku minutu ovoga posla, bliži nam se prva utakmica i napetost raste. A u tome najviše uživam, to su situacije u kojima čovjek osjeća da je živ – rekao je Tuchel nedavno engleskim medijima.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....