Svijet pamti njihovu zlatnu generaciju, a sada ih je Quieroz vratio na postavke Milovana Rajevca

Stvar je jednostavna: kada igraš za Ganu, moraš umrijeti na terenu. Ako nisi spreman umrijeti, ne možeš nositi ovaj dres. To je minimum koji navijači u domovini očekuju od tebe; jednom zgodom Samuel Inkoom je igranje za reprezentaciju slikovito opisao kao pitanje života i smrti.

Ovaj umirovljeni 37-godišnjak u svoje je vrijeme bio nogometna ptica selica, živio je od Francuske do Turske, od Portugala do Gruzije, a umirao je u dresu Gane. Kao član zlatne generacije (upisao 44 nastupa) on je 2010. dobacio do četvrtfinala Svjetskog prvenstva u Južnoj Africi, gdje je Gana izdahnula nesretnim slučajem. Asamoah Gyan, najbolji strijelac u povijesti nacionalne momčadi, promašio je jedanaesterac kojim je mogao dotući Urugvaj u posljednjim sekundama utakmice nakon što je Luis Suarez zaustavio loptu rukom na gol-crti. Promašio je i njegova se momčad nakon raspucavanja jedanaesteraca oprostila od turnira te ubrzo završila ‘na aparatima‘.

Uzlet Gane na Svjetskim prvenstvima na izvjestan način prati krivulju mundijalskog rasta hrvatske reprezentacije. Kralježnica ‘vatrenih‘ za Coupe du Monde 1998. - Davor Šuker, Robert Prosinečki, Zvonimir Boban, Robert Jarni i Igor Štimac - formirana je jedanaest godina ranije, kada su ‘čileanci‘ osvojili svjetsko zlato na FIFA U-20 SP-u. I Gani je trebalo desetak godina dok u Južnoj Africi nije dočekala procvat generacije, koja je devet godina ranije u Argentini s domaćinom igrala finale U-20 SP-a. Na putu do srebrne medalje Gana je remizirala s Francuskom i pobijedila Brazil. Okosnicu te momčadi činili su Michael Essien, John Mensah, Sulley Muntari, John Paintsil i Derek Boateng, kojima su se pridružili nešto stariji Stephen Appiah i koju godinu mlađi napadač Gyan.

Na SP-u u Njemačkoj 2006. ovo je društvo prošlo skupinu s Italijom, Češkom i SAD-om, da bi ga Brazil poslao kući (0-3) u osmini finala. Četiri godine poslije, pod vodstvom srpskog trenera Milovana Rajevca, momčad nije samo učinila novi iskorak, nego je putem prema završnici prerasla u sveafričkog ljubimca. Kontinent se ujedinio u podršci Gani sa željom da prvi Mundijal na afričkom tlu osvoji afrička reprezentacija.

Neki nezaboravni igrači poput Essiena (Chelsea, Real Madrid, Milan), plus taj tragični rasplet sa Suarezom kao negativcem, učinili su da Black Stars u almanahima produže kao romantična mundijalska priča, ali u nogometu na kojem je Gana gradila rezultat zapravo nije bilo mjesta za romantiku. Rajevac je bio zagovornik niskog bloka, presinga i kontranapada, koji se nije opterećivao umiranjem u ljepoti. Sa 1-0 protiv Srbije na otvaranju Gana je udahnula dovoljno kisika da prođe skupinu nakon podjele bodova s Australijom (1-1) i poraza protiv Njemačke. Na prvoj stepenici nokaut-faze turnira čekao je SAD, a ulaznica za sljedeći krug ovjerena je tek nakon produžetaka (2-1). Rampu je u četvrtfinalu spustio Urugvaj...

Black Starsi su stigli do Brazila četiri godine kasnije, no u skupini sa SAD-om, Njemačkom i Portugalom osvojen je samo jedan bod. Gana je zatim propustila Rusiju 2018., da bi u Kataru 2022. godine ponovno zapela u grupi (pobjeda protiv Južne Koreje, porazi protiv Portugala i Urugvaja). Sada u SAD-u, pod vodstvom iskusnog Carlosa Queiroza (73), momčad se naslanja na skripte izbornika s kojim se davno rastala i u međuvremenu još jednom nakratko sastala.

Silaskom zlatne generacije s pozornice Gana je počela rezultatski venuti, a vodstvo saveza je u panici izgubilo kompas. Od 2010. do danas HNS je promijenio petoricu izbornika ‘vatrenih‘ (Slaven Bilić, Igor Štimac, Niko Kovač, Ante Čačić i Zlatko Dalić), dok je vodstvo zapadnoafričke reprezentacije izbornički ringišpil pokretalo i zaustavljalo čak trinaest puta. Neki su se kandidati, poput Rajevca, Jamesa Kwesija Appiaha i Otta Addoa, vraćali više puta. Sve u svemu, Gana je u posljednjih pet godina na klupi promijenila petoricu stručnjaka.

Proljetos, kada su se šefovi odlučili zahvaliti Addou jer je momčad izgubila disciplinu i defanzivnu strukturu (poraz 1-5 protiv Austrije), u najužem krugu kandidata neočekivano se našao Slaven Bilić. Mediji u Accri izvještavali su da savez hrvatskom stručnjaku nudi samo četveromjesečni ugovor, do kraja Svjetskog prvenstva, a onda bi, ovisno o rezultatu, razmatrao opciju produženja. Bilić bi u ovoj svlačionici lako zavrio red, računalo se tih dana, jer je svojedobno kao šef West Hama za rekordni iznos kupio Andrea Ayewa, ali hrvatski se trener na ovu temu nikad nije oglasio u javnosti. Dotad je već javnom tajnom postalo da Bilić neće žuriti u novu pustolovinu, jer je u tišini postigao dogovor s Marijanom Kustićem prema kojem od jeseni po drugi put preuzima hrvatsku reprezentaciju...

Tako je u prvi plan iskočio portugalski veteran Queiroz, trenersko poster-lice Svjetskog prvenstva. Queirozu je ovo šesti Mundijal; od 2002. do danas vodio je Južnu Afriku, Portugal i triput Iran. Igrače Gane upoznao je na prijateljskoj utakmici u Walesu, ali očito su lako i brzo kliknuli čim je u prve dvije utakmice u skupini osvojio četiri boda bez primljenog pogotka. Trijumfom protiv Paname Gana je prestigla tradicionalnog rivala Nigeriju i zajedno s Marokom preuzela vrh poretka afričkih reprezentacija kada su posrijedi uspjesi na SP-u. Obje momčadi sada imaju po šest pobjeda...