Kad se pojavila opcija da bi Petar Sučić mogao igrati desno krilo, još jednom je ojačana asocijacija na Marcela Brozovića. Vatreni sa 99 nastupa, nositelj triju velikih medalja i starter u svim najvažnijim utakmicama, igrao je i najviše se afirmirao u Dinamu, prešao u Inter s 22 godine, u reprezentaciji debitirao kao zadnji vezni protiv Australije 2014. u Brazilu, a onda igrao desno krilo u shemi Ante Čačića. Isticala se njegova trka, borbenost, pokrivanje terena, razumijevanje igre i dobar šut.
Sučić se također na pravi način predstavio u Dinamu i postao član Intera s nepune 22 godine, iako je pitanje hoće li osam sezona nositi njegov dres kao Brozović, a jednako se ističe trkom, borbenošću, pokrivanjem terena te igračkom inteligencijom, pokazao je da zna dobro šutirati, u nacionalnoj vrsti debitirao je kao zadnji vezni, a jedna od varijanti za Panamu u Kanadi jest da bude desno krilo.
Pitanje je što će izbornik na kraju odlučiti, jer ta opcija igra jedino ukoliko Mateo Kovačić starta u tandemu s Modrićem, međutim postoji i druga jaka varijanta, da par šestica budu Modrić i Petar Sučić, a Kovačić uđe s klupe. Zlatko Dalić i stožer analizirali su da Panama pada nakon šezdesete minute i žonglira se s idejom da Mateo tada uđe u igru kako bi donio dodatan impuls, iako će pravi pristup i start u utakmicu po pobjedu trebati od prve minute. No, ako se i ne dogodi, sama činjenica da je to ozbiljna varijanta sudbinski još jednom veže njih dvojicu. Pritom ni Brozović nije volio biti krilo, niti ga je igrao kao klasičan bočni ofenzivac, niti je to upisano pod kožu Sučiću, ali obojica imaju klasu da odrade kvalitetno i tu ulogu.
Petar Sučić pojavio se u savršenom trenutku za hrvatski nogomet, debitirao je za reprezentaciju točno kad se Brozović oprostio, nakon debija u Lisabonu već je u Osijeku s Poljskom bio starter i od tada je standardan, najčešće u početnoj postavi. Hrvatska u njemu ima kvalitetu koja se izdvaja, a već nakon prve utakmice na njegovom prvom velikom natjecanju komentari mnogih novinara bili su – Petar Sučić je ovog časa najbolji hrvatski nogometaš! Jedno je sigurno, u uskom je krugu kandidata. U premijernoj sezoni u Serie A pokazao je da se može brzo adaptirati, a njegov osobni dojam kako mu zahtjevi utakmice s Engleskom ni po čemu nisu bili preteški, govori o kakvom se profilu radi. Kakva god HNL bila, iz nje znaju izaći igrači koji vrlo brzo hvataju europske standarde i ne treba im puno da dođu na tu razinu. Petar je takav primjer.
Luka Sučić mu je bratić, slovio je kao veći talent, o njemu su se pisale lijepe priče još dok je bio u kadetskom dobu, ali Pero ga je pretekao na otvorenoj stazi. Darovitošću, ali i radom. Motivom, ujedno i kapacitetima kakve moderni nogomet traži. Od njega na ovom Svjetskom prvenstvu još jako puno očekujemo, da hrabro i bez kompleksa, kakav i jest, preuzme bitnu ulogu u igri Hrvatske i povede je prema najboljem mogućem rezultatu. Vatreni jako trebaju nove asove jer samo tako mogu ostati dio nogometne elite. Bez vrhunskih igrača nema velikih djela. A Brozović? Uz sve sličnosti postoje i razlike u igračkim i ljudskim karakteristikama. Dok Marcelu paše bomba na vratu, Petru ne bi. On je smireniji, puno više "na svom mjestu".
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....