Bila je to ukupno sedma utakmica na svjetskim prvenstvima za Novi Zeland, ali i četvrta zaredom u kojoj nisu poraženi. All Whites, kako svojoj reprezentaciji tepaju u zemlji u kojoj se najveće zvijezde zovu All Blacks, što je nadimak ragbijaške reprezentacije, jedne od najuspješnijih svih vremena u tom sportu, vratili su se na SP nakon 16 godina i Južne Afrike, u kojoj su svoj put završili nakon prvog kruga s tri neriješena rezultata. Što je nakon tri poraza, uz gol-razliku 2:12, na Svjetskom prvenstvu 1982. u Španjolskoj, bio "korak od tisuću milja" za Novozelanđane, čija momčad ni tada, ni 2010. u Južnoj Africi, pa ni sada na ovoj svjetskoj smotri, nije imala imena poznata čak i onima koji nogomet ne prate samo kad se igraju velika natjecanja.

Popularizirao ga influenser

Dokaz tome bila je i bizarna akcija jednog influencera koji tjedan pred početak Svjetskog prvenstva, kad je baš u redovima Novog Zelanda pronašao "najanonimnijeg igrača turnira" - odabran je Tim Payne, obrambeni igrač Wellingtona - i učinio ga svjetski popularnim, donio mu preko dva milijuna pratitelja na Instagramu...

Payne se našao i u početnoj jedanaestorici Novog Zelanda za prvu utakmicu Svjetskog prvenstva protiv Irana, što mu je donijelo dodatnu "vidljivost" na internetu, ali ono što je ponudio na terenu ni u kojem slučaju nije pratilo tretman zvijezde, kakav ovaj nogometaš neočekivano uživa posljednja dva tjedna. Međutim, na utakmici završenoj 2:2 ostao je u sjeni dvostrukog strijelca Elijaha Justa iz škotskog Motherwella, kao i dvostrukog asistenta, najboljeg novozelandskog nogometaša - Chrisa Wooda.

I upravo je Wood, napadač Nottingham Foresta, čovjek oko kojeg se sve vrti u ovoj reprezentaciji sad već više od desetljeća. Najbolji strijelac u povijesti reprezentacije s 45 golova, koji je u posljednjoj pripremnoj utakmici za Svjetsko prvenstvo srušio i rekord po broju nastupa (nakon Irana ima točno 90), koji je držao "naše gore list" - Ivan Vicelich. Wood je jedan od dvojice igrača (Tommy Smith) koji su u sastavu Novog Zelanda bili i prije 16 godina u Južnoj Africi; tada je s 18 godina bio najmlađi u redovima All Whitesa, dok danas s 34 iza sebe ima golemo iskustvo iz Engleske, zemlje svoje majke u koju je stigao sa 17, igrao za Brighton & Hove Albion s kojim je 2011. izborio promociju u Championship, koji će pak osvojiti s Leicester Cityjem šest godina kasnije. U Premier ligi je ovaj napadač debitirao još 2008. za WBA, da bi potom za Leicester City, Burnley, Newcastle i od 2022. Nottingham Forest odigrao tamo ukupno 278 utakmica i zabio 92 gola.

Više se ne skida

Sad je dočekao i novi nastup na Svjetskom prvenstvu, dok još uvijek čeka prvi gol koji će tražiti u sljedećim utakmicama s Egiptom i Belgijom. I pritom će se svi nadati da ga neće proslaviti kao prvi koji je zabio za reprezentaciju 2010. godine. Bilo je to u remiju 1:1 protiv Hondurasa u Aucklandu, Wood je nakon gola - skinuo hlače. Točnije, spustio ih je do koljena kako bi pokazao crveno-bijelo donje rublje na kojem je bio ispisan njegov nadimak Woodzee.

Pravi napadači, golgeteri, su, kažu tako, "posebne biljke". Takav je i Chris Wood, nekad razigrani klinac koji je izrastao u kapetana i vođu Novog Zelanda. Ujedno je s 23 godine postao i najmlađi kapetan u povijesti ove reprezentacije. I od tada zna da striptiz na terenu više nije opcija jer on je taj koji vodi primjerom. Neporažen na svjetskim prvenstvima, ali i još uvijek bez pobjede. Ne sumnjamo kako će napraviti sve što je u njegovoj moći da do nje dođe na ovom turniru. Kao što je s dvije asistencije napravio sve za remi s Iranom...