Do 2018. živjeli su za bejzbol i navijali za Argentinu ili Brazil, a danas su opasnost čak i za Vatrene!

Stvari su tada izgledale primitivno. Nije bilo mreža na golovima, donosio sam vlastite lopte na trening, nismo imali markere, a vodu za piće natočili bismo u kantu posuđenu iz obližnje crkve. Majke i stričevi dovozili su igrače na trening, a radili smo na igralištima za bejzbol, s onim nasipima zemlje na sredini i velikim prašnjavim plohama u kutovima terena. Neke su ligaške utakmice igrane na podlozi od šljunka...

Dok Gary Stempel evocira uspomene na dane rađanja ozbiljnog nogometa u Panami, čitatelj u vremeplovu osjeća da leti barem stotinu godina unazad, negdje u vrijeme između dva velika rata, a zapravo govorimo o kratkom izletu do sredine devedesetih. Nogomet se taman ‘vraćao kući‘ u Englesku, euforija uslijed organizacije Eura ‘96. njihala je kolijevku nogometa, kada je Stempel svoje londonsko susjedstvo zamijenio za Panama City. Nakon više od 30 godina života u Ujedinjenom Kraljevstvu odlučio se vratiti u domovinu kako bi naoružan trenerskim licencama tamo podignuo nogomet na višu razinu. Njegov misionarski posao u početku je izgledao osuđen na propast, ali već desetak godina kasnije Panama je počela igrati zapaženu ulogu na međunarodnim natjecanjima. Stempela danas portretiraju kao preporoditelja.

Adalberto Carrasquilla

FREDERIC J. BROWN Afp

Svoja iskustva iz Millwallove akademije preselio je u panamske klubove. U sljedećem zamahu nacionalnu U-20 momčad odveo je na Svjetsko prvenstvo, prvi plasman Paname na međunarodni turnir. Samo šest godina poslije ‘los canaleros‘ će osvojiti Srednjoamerički kup nacija i dobaciti do četvrtfinala Gold Cupa. Formirana je zlatna generacija, čija se jezgra zadržala na okupu sve do Rusije 2018. i povijesnog plasmana na Svjetsko prvenstvo. Tamo bi zacijelo prošli bolje (upisali su tri poraza i inkasirali 11 golova) da su mogli računati na prvu zvijezdu Amilcara Henriqueza, ali igrač s 85 nastupa za reprezentaciju izrešetan je godinu dana ranje na cesti u mafijaškom atentatu. Tragičan podsjetnik da je život u Srednjoj Americi jeftin i da nema zaštićenih.

Plasman na Svjetsko prvenstvo je raspametio i na izvjesno vrijeme paralizirao naciju od 4,5 milijuna ljudi. Do 2018. nogometni fanovi u zemlji su se uoči Mundijala razvrstavali u dva tabora, brazilski i argentinski, ali kada su napokon dobili priliku predstaviti se svijetu na turneju po Rusiji krenulo je njih 10 tisuća. Sve što je nacija dotad saznala o sportu, a iznjedrila je velike bejzbolske igrače poput Mariana Rivere i svjetske boksačke šampione predvođene Robertom Duranom, preko noći je dobilo novi kontekst. U prvi plan su iskočila novopečena suparništva s Meksikom, SAD-om i Kostarikom. ‘Pasion inquebrantable‘, nepokolebljiva strast, drugo ime za nacionalnu momčad ovih je dana u medijima refren izlizan od upotrebe.

Thomas Christiansen, 53-godišnji Danac koji je zahvaljujući majčinu podrijetlu početkom devedesetih dobacio do državljanstva, a onda čak i reprezentacije Španjolske, podignuo je Panamu na višu razinu. Pod njegovim vodstvom momčad se u proteklih šest godina riješila kompleksa velikih suparnika iz susjedstva te počela upisivati pobjede protiv Meksika i SAD-a.

Prošla je na tom putu Panama ozbiljan stilski ‘makeover‘: od beskompromisnog, ratničkog nogometa do igre bazirane na posjedu. Izbornikov rukopis jasno se prepoznaje u statističkim podacima s prve utakmice na turniru. Premda je SP 2026. otvorila porazom 0:1 protiv Gane, primivši gol u sudačkoj nadoknadi, Panama je izdominirala suparnika u svim kategorijama: veći posjed lopte (62 posto), više udaraca na vrata (11:7), više dodira s loptom u suparničkom kaznenom prostoru (19:14), više kreiranih velikih prilika (2:1) i neusporedivo veći broj točnih dodavanja (503:292). Sav taj predani rad na terenu na koncu je ipak malo vrijedio, jer momčad u posljednjoj trećini terena nije imala igrača koji bi stavio točku na i.

Panama može biti opasan suparnik ako joj dopustite da se razmaše, jer većina je njezinih igrača naoružana iskustvom igranja u meksičkoj ligi, a oni ponajbolji poput Adalberta Carrasquille, 27-godišnjeg veznjaka UNAM Pumasa, dodatno su motivirani činjenicom da će teren podijeliti s Lukom Modrićem, uzorom čije poteze i rješenja pokušavaju kopirati. Na papiru i dalje autsajderi, ali gladni uspjeha, ‘los canaleros‘ rado će ‘ukanaliti‘ prvog favorita koji ih ne doživi seriozno...