Petnaestog dana Svjetskog prvenstva Hrvatska je saznala kako stoji prije subote i posljednje utakmice u skupini L. Budući da su Južna Koreja i Škotska svoje skupine okončale na trećem mjestu s tri osvojena boda, da ih više od tri ne može imati ni trećeplasirani u skupini I (Senegal ili Irak), a Paragvaj u skupini D ima četiri boda i gol-razliku minus dva, i teoretski je postalo neoborivo da bi Vatreni remijem s Ganom otišli u šesnaestinu finala. Četiri boda, gol-razlika minus jedan, sasvim dovoljno za ogled s osvajačem skupine K, Kolumbijom ili Portugalom, 4. srpnja u 3.30 u noći po hrvatskom vremenu u Kansas Cityju.
Hrvatska, naravno, priželjkuje pobjedu s kojom bi mogla završiti i prva ako Engleska ne svlada Panamu, a sigurno bi joj donijela drugu poziciju. No, u ovom trenutku, "bolje golub u ruci nego vrabac na grani" definitivno se čini kao poslovica koje bi se Vatreni trebali držati. Pobjeda ima svoje benefite, no poraz, kako se u ovom trenutku čini, sigurno vodi kući. Tako da bi i bod bio sasvim dobar, a ni Gana ne bi imala ništa protiv njega jer bi zadržala mjesto ispred Hrvatske.
Skupine još nisu završene, tako da možemo samo nagađati što će se zbiti, no mogući put Hrvatske u nokaut-fazi donekle je poznat. Bude li treća, nakon Kolumbije ili Portugala (i DR Kongo ima minimalne šanse za drugo mjesto) slijedila bi, vjerojatno, Švicarska, potom u četvrtfinalu Argentina. Bude li druga, opet bi suparnik bila Kolumbija ili Portugal (u 1 u noći po hrvatskom vremenu s 2. na 3. srpnja u Torontu), a potom u osmini finala, barem se u petak ujutro tako činilo, čekala bi Španjolska. Prvo mjesto, pak, donosi dvoboj već 1. srpnja u Atlanti, vjerojatno s DR Kongom ako svlada Uzbekistan...
No, daleko je to još od realizacije, Hrvatska prvo u subotu mora odraditi posao u posljednjem kolu u skupini. Nije na velikim natjecanjima to išlo glatko, Vatreni u 13 dosadašnjih utakmica 3. kola imaju negativan skor (četiri pobjede, šest poraza). Nekoliko puta dogodilo se da su ostali bez ulova u ključnom dvoboju. Protiv Ekvadora 2002. za prolaz trebala je Hrvatskoj pobjeda, izgubila je, isto kao i protiv Engleske na Euru 2004. Pobjeda protiv Australije bi Vatrene odvela u osminu finala Mundijala 2006., završilo je 2:2, pobjeda bi ih odvela u četvrtfinale Eura 2012., Španjolci su slavili, pobjeda bi ih odvela u nokaut-fazu SP-a 2014., trijumfirao je Meksiko... U svim ostalim dvobojima 3. kola do tada Hrvatskoj bodovi nisu bili od presudne važnosti.
Nakon tog Meksika u Recifeu pronađen je recept i počela je serija koja još nije stala. Na Euru 2016. Hrvatska je pod Antom Čačićem u pričuvnoj igračkoj garnituri, jer je prolaz već bio osiguran, nokautirala Španjolsku, a onda je došao Zlatko Dalić i nanizao četiri utakmice bez poraza u zadnjim kolima u skupini. Tri su utakmice bile važne, a dvije su Vatreni odradili uspješno. Morali su pobijediti Škotsku na Euru 2021. i to su i napravili, nisu smjeli izgubiti od Belgije godinu dana kasnije u Kataru, a i to je, uz dosta muke, obavljeno. Zadnji remi nije bio tako sladak. Tih 1:1 s Italijom prije dvije godine na Euru bilo je premalo, trebala nam je pobjeda. Nije svakako loše što je u subotu i bod dosta, no budu li i Dalićevi momci tako razmišljali, na kraju bi moglo biti kobno.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....