Najbizarniji i naparadoksalniji poraz u svojih sedam mundijalskih nastupa doživjela je Hrvatska u Torontu protiv Portugala, a tih 1:2 značilo je i oproštaj od američkog tla poslije dvoboja 1/16 finala.
Nadugo i naširoko analizirat će se utakmica koju će biti teško zaboraviti i preboljeti, ali u temelju svega ostat će kontradikcija dva poluvremena. Prvog u kojem Dalićeva vrsta nije pokazala skoro ništa i može zahvaljivati sreći što je ostalo početnih 0:0 i drugog u kojem je postigla četiri pogotka, ali čak tri su joj poništena zbog zaleđa. Što očitih, što minimalnih, doslovno za dlaku kose Igora Matanovića, koju je dirnula lopta s čipom u 13. minuti sudačke nadoknade, čime je spriječila da zbog zaleđa asistenta Marija Pašalića pogodak Joška Gvardiola donese izjednačenje na 2:2 i produžetke u kojima bi sve bilo moguće.
Tako je 24-godišnji branič Manchester Cityja umjesto da bude potencijalni junak, završio u rubrici tragičara, iako je na teren zakoračio tek u drugoj minuti nadoknade. Točnija bi ipak bila definicija najvećeg nesretnika, koji je samo zaokružio nevjerojatni niz ranijih pehova njegovih suigrača, čiji početak je bio nakon što je sjajni Ivan Perišić u 53. minuti doveo Hrvatsku u vodstvo. Petar Sučić je ubrzo zamalo zabio za 2:0, a da jest, nikad se Portugal ne bi vratio, a onda stupa na scenu drugi najveći nesretnik utakmice Nikola Vlašić, koji je asistirao za gol Matanovića, ali je bio u zaleđu.
Imao je i Portugal gredu Rafaela Leaa i poništeni gol Ronalda zbog minimalnog zaleđa, ali tko zna kad bi zabio da u 65. minuti Vlašić nije skrivio kazneni udarac kojeg je glavom sucu iz Norveške Espenu Eskasu sugerirala VAR soba. Bilo je to lagano povlačenje suparnika kakvih ima na desetke kod izvođenja kornera, a posve je bizaran podatak da se taj udarac iz kuta dogodio tako što je Mateo Kovačić malo prejako vratio loptu vrataru Dominiku Livakoviću, koji je propustio izvan granice terena. Cristiano Ronaldo je poklon pretvorio s bijele točke u 1:1, a ubrzo je od svog trenera Roberta Martineza zamijenjen s grimasom uvrijeđenog klinca na licu.
Epsku nesreću imao je Kovačić i na drugoj strani jer mu je pravi igrač utakmice, portugalski vratar Diogo Costa, obranio čak tri udarca, a ona druga obrana može ući u uži izbor za najbolju na turniru. Savršeno je Kovačić ciljao malu mrežicu donjeg desnog kuta (to je vratarov lijevi), ali Costa se instinktivno bacio i malo dodirnuo loptu, taman da ona odsjedne na vratnici, a ne u mreži. Nije ni tu kraj jer Kovačić daje idealnu loptu Petru Sučiću, koji pogađa mrežu, ali nije 2:1 zbog desetak centimetara tijela ispred braniča Portugala. U 88. minuti Mario Pašalić ima mat situaciju s pet-šest metara, ali glavom promašuje okvir, a onda dolazi kobna 94. minuta koja mora biti predmet najdubljih analiza i promišljanja jer u njoj je stao najveći problem Hrvatske na cijelom američkom Mundijalu, a to je obrana prekida igre.
Sve je počelo još u onoj prvoj utakmici s Engleskom kada smo drhtali od svakog kornera i centaršuta, a ostavljanje Harryja Kanea samog kod engleskog gola za 2:1 pokazivat će se na akademijama kao školski primjer onoga što se obrani nikada ne smije dogoditi. Ponovilo se i protiv Gane kod primljenog gola, a kako lekcija očito nije naučena, Goncalo Ramos kao zamjena za Ronalda, iskoristio je sve da bi nas poslao kući.
Centrirao je Leao, a Gvardiol i Marin Pongračić bili su uz njega i neshvatljivo ostali bez reakcije. Ni odraza, ni skoka, ni da ga malo pogurnu i izbace iz ravnoteže. Udarac glavom Ramosa i Livaković ne stiže obraniti. Slika i scena koja će nas dugo proganjati, uz pitanje zašto smo u tom segmentu igre bili toliko nesigurni i nekoordinirani, te platili preskupu cijenu ispadanjem u prvoj utakmici nokaut faze turnira u SAD-u, Kanadi i Meksiku.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....