Još od Leipziga 2024. i ogleda s Talijanima stajalo je pitanje: Kad će Hrvati ponovno napraviti feštu, napuniti stadion, a Vatreni pobijediti na velikom natjecanju, da se slavi? Treštalo je na kraju dana u Torontu u Hrvatskoj kući, pala je Panama, ne radi se o velikanu niti sjajnoj izvedbi, ali konačno se dogodilo i to.
Oko trideset tisuća Hrvata našlo se na tribinama, navijali su, iako to nisu ultrasi koji se ne gase, a kad su posustali, poput dirigenta s pozornice podigao ih je Dominik Livaković pokazujući rukama: "Ajmo, jače". Pogodak Ante Budimira bio je delirij, a posljednji zvižduk olakšanje i fešta koji su nastavljeni proslavom Modrićeva 200. nastupa.
Bitno je zbog bodova koji mogu donijeti šesnaestinu finala, ali nakon što ni u Dallasu nije bilo sreće s Engleskom, jednako je značajno što je konačno skinut taj maler da kad je najbolje završi najgore. Kad se Hrvati okupe u najvećem broju izvan domovine na Euru ili SP-u, kraj ostane tužan. Ne, to ne mora biti tako i ovo Svjetsko prvenstvo, nakon Toronta, ako je prijelomnica, moglo bi se pamtiti kao hrvatska fešta. Pa koliko je samo svjetskih medija bilo u parku s navijačima. Mnoge reprezentacije imaju sjajnu podršku, ali Hrvati donose posebnu emociju i štimung.
Toronto i Ontario poznati su po jednoj od naših značajnijih zajednica, ovdje živi oko pedeset tisuća Hrvata, u Kanadi 250.000. Vatreni su napravili velik uspjeh u Francuskoj, u novije doba u Rusiji i Kataru, gdje su osvojili medalje, imali su tamo navijačku podršku, ali daleko malobrojniju, a kad je bila fantastična, ishodi su bili razočaravajući. Pogotovo se to odnosi na Njemačku. Na dvije završnice u toj državi Hrvatska se provela katastrofalno, igre i rezultati bili su debakl, a u šest utakmica nije izborena niti jedna pobjeda.
Na Mundijalu 2006. godine dogodili su se poraz od Brazila, te remi s Japanom i Australijom, osvojena su dva boda. Prije dvije godine na Euru ponovno su na konto stigla mršava dva boda, remijima s Albanijom i Italijom, a nakon poraza od Španjolske. U Austriji 2008. krenulo je odlično s tri vezane pobjede: Austrija, Njemačka, Poljska, a onda je Beč došao kao tragedija u četvrtfinala s Turskom. U Rotterdamu je 2023. izgubljeno finale Lige nacija pred 35 tisuća hrvatskih fanova, a prije toga dobiveno polufinale pred 17-18 tisuća.
Aktualno Svjetsko prvenstvo počeli smo u SAD-u, u kojem također živi veliki broj naših raznih koljena, porazom od Engleske, ali Panama je pala i valjda je ta barijera preskočena. Ako je u Rusiji Rubikon bila osmina finala koja je teško prevaljena, možda je ovdje to Toronto. Grad u kojem je skinuto prokletstvo da Hrvatska pada na velikim natjecanjima kad je prati najbrojnija karavana. Pa neka to ne bude kao u Rotterdamu, samo da bi se doživio bolan poraz, nego početak nove tradicije.











Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....