Je li Zlatko Dalić pogriješio što je odabrao igru s trojicom stopera? Ne, to nije presudno jer Vatreni nisu poraženi od Engleske zbog tri ili dva stopera, petorice ili četvorice u zadnjem redu nego zato što rade kriminalne pogreške i nisu sposobni držati koncentraciju. Ako bi se nešto htjelo pitati izbornika i stožer prije bi to bilo jesu li se odlučili za prave igrače. Nešto ide i na račun kvalitete protivnika, iako Engleska nije odigrala blistavo, osim desetak minuta drugog poluvremena, već je koristila slabosti rivala.
Točno je da ta formacije u izvedbi ovih Vatrenih nikad nije zaživjela na pravi način i ponudila igru za najviše ocjene pa bi izborniku najbolje bilo za ovo Svjetsko prvenstvo okončati tu priču. Za utakmicu s Panamom ionako je najavio sustav 4-2-3-1 i to će vjerojatno biti kraj "miksanja" jer jednako će se igrati i s Ganom, a ako se ode dalje neće biti razloga tražiti kruha preko pogače.
Promjena za Panamu
Dalić, dakle, neće promijeniti formaciju zbog izdanja s Englezima nego je sustav s petoricom u obrani bio pripremljen samo za Engleze, a kako nije prošao vjerojatno mu je rok istekao. Već u Dallasu promjenom na 4-2-3-1 krenulo se na sve ili ništa, međutim baš je s time kod nekih stvoren dojam konfuzije. Napuštajući stadion najviše smo razmišljati kako Tri lava igraju svoje, a Hrvatska ovog časa nema sebe, nema prepoznatljiv identitet kao nekad.
Vatreni su sustavu s trojicom stopera, igrali ga kao 3-4-2-1 ili 5-4-1 nisu našli sigurnost, linije kretanja i dodavanja ne funkcioniraju kako bi trebale, iako golova ima. Paradoksalno, Hrvatska s jednim stoperom više nije osnažila obranu nego ofenzivnu učinkovitost – više prima, ali više i zabija. Luka Vušković jedan je od bitnih razloga zašto je Dalić odbacio svoj ranije tvrdnje kako to više nikad neće igrati, ali Vušković razinom nogometa koju danas nudi, unatoč potencijalu, nije ni izdaleka zlatna klasa da bi se Hrvatska po njemu trebala ravnati. Zbog nedostaka brzine male su šanse da će igrati u liniji četvorice, pa je pitanje koliko ćemo ga još gledati na Mundijalu.
Glavni je problem što je Hrvatska bila kaotična u prekidima, već doseže dramatične dimenzije koliko se to ponavlja, postalo je traumatično i ako se nastavi nema šanse da napravimo išta značajno. Ljudi, to jednostavno mora stati. Pa zna li se tko čuva najopasnijeg centarfora svijeta kod kornera, kako je moguće da je ostao sam? Izgubili smo i zbog još jedne neprepoznatljive igre Luke Modrića koji je glavni krivac za prvi primljeni pogodak s kojim smo od starta morali ganjati zaostatak, i nikako nismo uhvatili pozitivan ritam utakmice. Kad se igrač ozlijedi u 41. godini više ga baci unatrag nego kad ima 30, i to je jasno. Na Luki se vidi da pati, želi, a ne može kao nekad. Dalić se sigurno neće odreći najvećeg hrvatskog nogometaša svih vremena kao Mirko Jozić 2002. Roberta Prosinečkog. Iako je tada Veliki Žuti skupio tek 33 godine. Modrić se mora podignuti ako Vatreni žele sanjati pobjedničke snove, kad bi bio pravi s Englezima ovi reci možda bi biti potpuno drugačiji i govorili o velikom startnom rezultatu.
Hrvatska posjeduje igračku kvalitetu svladati Panamu i Ganu, to nije samo želja nego obveza, sve drugo bilo bi debakl gori od Njemačke 2024. i zato Dalić i njegove družina više nemaju pravo ni na kakve izgovore.
Traži se nova vatra
Kako u staroj formaciji naći novu vatru? Nekoliko igrača položilo je ispit, iako ne svi s jednakom ocjenom – Baturina, Petar Sučić, Marco Pašalić, Musa, ofenzivno i Perišić, a junak je bio Livaković. Oni bi svi trebali biti starteri, čak i ako Dalić ima neke druge planove. Šutalu mora naći stoperskog partnera, premda je i on stagnirao i nije postao klasa kao što smo očekivali.
Hrvatska je u nedostatku krila imala rezona zaigrati u sustavu 3-5-2 ili nekoj njegovoj inačici, pogotovo dok se mogla osloniti na bočne igrače poput Sose, Juranovića... ali danas je i po tom pitanju u deficitu pa efekt promjene gubi na vrijednosti, ujedno Perišić je bolji nego u Njemačkoj, a posebice Marco Pašalić, čiji je ulazak u susret bio vrlo dobar, pa je logično sada igrati s krilima.
Osim Modrića brinu Kovačić, Kramarić i Gvardiol. Nije moguće sipati komplimente niti na neke druge adrese, međutim kad ti odjednom takva imena budu ispod standarda na koja su te navikla, kako to kompenzirati preko noći? Trojici senatora dodali smo i Gvardiola jer iako će reći da se dobro osjeća na terenu, prezentacija koju nudi nije očekivana. Protiv Paname možda zaigra i Ante Budimir, koji je došao na okupljanje kao prva špica, a ostao je iza Muse i Matanovića.
Engleska je ogolila sve slabosti ekipe i pojedinaca, ali ako to bude škola mogu se izvući velike koristi. Prvi je zadatak naći sustav i sastav koji će od početka do kraja imati glavu i rep, dati šansu najspremnijima i najboljima, podignuti senatore i početi pobjeđivati. Nije kasno. Hrabri što je Hrvatska pokazala da može doći do šanse i gola, plaši što nikako ne uspijeva odigrati koncentrirano i sklona je pasti u crnu rupu, kao nakon pogotka Engleske za 3:2.
Nikakva se tragedija nije dogodila, međutim, kad se podvuče crta, od Hrvatske ne želimo vidjeti da je itko ikad šamara kao što su to dečki Thomasa Tuchela u drugom poluvremenu, pa makar kod 3:2 imali i mogućnosti za izjednačenje.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....