Daliću od početka karijere leže Afrikanci, a tamošnju veliku zvijezdu koju je vodio optužili su za - ubojstvo!?

Zlatko Dalić zna s Afrikancima, dalo se pouzdano naslutiti još onih dana dok se mladi trener kroz pijesak Ujedinjenih Arapskih Emirata probijao prema važnijim nogometnim kotama. U Al Ainu, s kojim je 2016. godine stigao do finala Azijske Lige prvaka, Dalić je živio od golova nezaustavljivog napadača iz Gane. Asamoah Gyan je tih sezona isporučivao brže nego radnici na tvorničkoj traci: 128 golova u 123 nastupa za klub iz Abu Dhabija.

Dalić je osvojio UAE Pro-ligu, Superkup i President‘s Cup jer je Gyan na terenu funkcionirao kao ubojica, ali ta suradnja nije uvijek tekla glatko, budući da su napadača 2014. godine u domovini optužili da nije samo metaforički, nego i doslovno ubojica. U tabloidnim napisima Gyan je optužen da stoji iza ritualnog ubojstva svojeg prijatelja, popularnog repera Castra i njegove djevojke, koji su nestali tijekom zajedničkog luksuznog krstarenja. Od jezovite priče, umotane u oblatne od ritualnog žrtvovanja i crne magije, Gyan se branio tvrdeći da je riječ o apsurdnim optužbama koje samo "pojačavaju bol prouzročenu gubitkom dragog prijatelja."

Do 2017. godine Gyan je već skrenuo prema Kayserisporu, a Dalić je u isto vrijeme preuzimao hrvatsku reprezentaciju i praktično na startu mandata odradio dvije utakmice s afričkim reprezentacijama. Uoči puta u Rusiju Senegal je u Osijeku bio sparing-partner i dvojnik Nigerije protiv koje su ‘vatreni‘ otvorili natjecanje u skupini Svjetskog prvenstva. Hrvatska je pobijedila golovima Andreja Kramarića i Ivana Perišića, preokretom nakon što je Ismaïla Sarr (neki dan strijelac u 2:3 porazu protiv Norveške) prvi zatresao mrežu Danijela Subašića. Bila je to dobra priprema za meč u Kalinjingradu sredinom lipnja: tamo je Hrvatska na vrijeme zauzdala utakmicu, dominirala posjedom i stvarala prilike te pobijedila s uvjerljivih 2:0.

Tijekom devet godina mandata Dalić je odigrao ukupno pet utakmica s afričkim reprezentacijama. Na startu priče dočekali su ga predstavnici crne Afrike, dok su u nastavku Vatreni igrali s reprezentacijama sa sjevera kontinenta. Dvaput protiv Tunisa, dvaput s Marokom i jednom s Egiptom. Učinak je pozitivan: dvije pobjede, dva remija i jedan poraz. Taj izolirani poraz pred Dalićevim sugrađanima u Varaždinu režirao je legendarni Alain Giresse, dok je vodio reprezentaciju Tunisa.

Momčad na kojoj ovih dana u SAD-u svi treniraju strogoću (inkasirala je 12 golova u tri nastupa) u lipnju 2019. izborila je pobjedu 2:1 (jedini strijelac za Hrvatsku bio je Bruno Petković).

Maroko, trenutačno najkvalitetnija afrička reprezentacija, dočekao je Dalićevu momčad na SP-u u Kataru: prvo u skupini, a na kraju i u utakmici posebne, specifične težine. Na Khalifa stadionu u Dohi Vatreni su pobjedom 2:1 osvojili mundijalsku broncu (strijelci Joško Gvardiol i Mislav Oršić). Dvije godine poslije, u finalu ACUD Cupa u Kairu, Hrvatska je pobijedila Egipat sa 4:2 (strijelci Nikola Vlašić, Lovro Majer te Kramarić i Petković).