Slaven Bilić jednom je od Borussije Dortmund posudio - trenera. Ne igrača, buduću zvijezdu, nekog s oboda rostera, već tada široj javnosti gotovo nepoznatog Edina Terzića, mladog čovjeka iz dortmundske škole koji se bavio analizom protivnika. Plan je bio jasan: želi ga uza sebe u Beşiktaşu. Terzić je kliknuo i kimnuo glavom, a suradnja se produžila i u West Hamu. Posudba se, kako je Bilić poslije prepričavao, malo odužila, no Dortmund je svojega čovjeka na koncu dobio natrag. I to spremnog za najviše stvari: Terzić je s Borussijom osvojio njemački Kup, u Bundesligi ostao nadomak naslova, a 2024. dogurao do finala Lige prvaka. Sada je trener Athletic Bilbaa...
Čemu ovaj uvod, zapravo je prilično jasno: ne zato što Hrvatska u svojem stožeru skriva novog finalista Lige prvaka, niti zato što će, eto, jedan Bilićev žuti karton ikome otvoriti takvu karijeru, ali ipak zato što je izbornik svojedobno imao oko za čovjeka koji nije dolazio s velikim imenom, a danas uza sebe ima još jednoga čiji put, barem u početnim crtama, ima sličan rukopis. Danilo Butorović (42), naime, prema svemu sudeći, mogao bi u ožujku voditi Hrvatsku u prvoj utakmici baraža za ostanak u A ligi Lige nacija. Bilić, naime, zbog drugoga žutog kartona, dobivenog protiv Češke, neće smjeti na klupu...
Do hrvatske klupe, dakle, Butorović nije stigao uobičajenim nogometnim putem, u retrovizoru nema veliku igračku karijeru, nije se godinama naplaćivao na račun nekadašnjeg dresa, već je kao četrnaestogodišnjak, igrajući Championship Manager - ne kitimo - shvatio da ga više zanima slagati momčad nego u njoj igrati. Završio je u međuvremenu fakultet za prevoditelja, rano krenuo po trenerske licence, prošao Zamet i Rijekinu školu, a onda se s Rijekom rastao bez osobito lijepih uspomena. Tretman koji je ondje imao kasnije je nazvao podcjenjivačkim i neprofesionalnim. U Orijentu je, pak, konačno dobio ono što mu je trebalo: prvu seniorsku momčad, odgovornost i priliku da pokaže kako teorija funkcionira i izvan monitora. Klub je iz četvrtog uveo u treći rang, a 2018. ga ostavio na vrhu ljestvice, jer je stigao poziv koji se teško odbija.
Bilić ga je, naime, upoznao tijekom stručne prakse u West Hamu, na koju je stigao zahvaljujući legendarnom profesoru Borisu Nemecu. Kada je Bilić 2018. preuzimao Al-Ittihad, Nikola Jurčević se želio okušati samostalno, Terzić se vratio u Dortmund, a Miljenko Rak u Zagreb. Bilić je tražio nove suradnike i sjetio se mladog Riječanina kojeg je upoznao tri godine ranije. Slijedili su West Bromwich, s kojim su izborili Premiership, Beijing Guoan, Watford i Al-Fateh. Više od sedam godina zajedničkog rada, i to ne samo za računalom: Butorović se bavi pripremom utakmica, treningom, analizom i procjenom igrača, a putem je stekao i UEFA Pro licencu.
- Primijetio sam da se radi o momku koji je izuzetno dobar te ima malo drukčiju terminologiju od one koju mi koristimo - objasnio je svojedobno Bilić, dodavši da se Butorović odlično slaže s Dejom.
A Dejo, Računica, jel‘, o mlađem je kolegi govorio u sličnom tonu:
- Momak je to koji, kako ja volim nazvati, pripada skupini nadobudnih modernih trenera koji zna puno toga.
A da je radoholičar, potvrđuje i sljedeći detalj: tijekom koronavirusa, dok su treninzi West Broma bili prekinuti, samoinicijativno je desetak dana proučavao više od 300 prekida dnevno! Nogomet je, dakle, stao, utakmica nije bilo, ali za Butorovića očito nije bilo razloga da prestane raditi. Stvarao je vlastitu bazu situacija, koju će kasnije moći koristiti u pripremi utakmica.
- To je nešto što sam 12-13 godina slušao da je nemoguće... Nešto sam očito dobro napravio da sam uspio probiti tu granicu - govorio je potkraj prošle godine o svojem proboju među trenere koji nisu imali profesionalnu igračku karijeru.
A još 2020., nakon ulaska West Broma u englesku elitu, vlastiti je put opisao školskom usporedbom:
- Championship je bio srednja škola i fakultet, Premiership će, nadam se, biti doktorat.
Doktorat je, doduše, kratko trajao, no evo, pred njim je - izvanredni ispit. Zanimljivo, u intervjuu potkraj prošle godine otvoreno je istaknuo da opet želi biti prvi trener; posljednji put samostalno je vodio seniore još u rujnu 2018., u Orijentu, a sada bi, eto, mogao preskočiti gotovo osam i pol godina i sjesti, ni manje ni više, nego na klupu reprezentacije. Ne, doduše, kao novi izbornik, jasno, nego kao njegova zamjena za jednu utakmicu, iako pritom konačnu odluku Bilić još treba potvrditi, jer u stožeru su i iskusniji Jurčević te Dean Računica. Terzićev put, naravno, nije nikakvo predskazanje Butorovićeve budućnosti, ali ima nešto intrigantno u toj poveznici: jedan je iz Bilićeve sjene otišao prema europskom vrhu, a drugi bi iz iste sjene, makar nakratko, mogao zakoračiti na hrvatsku klupu. Prije osam godina svoju je posljednju utakmicu kao prvi trener odradio protiv Španskog na Krimeji. Sljedeća bi mogla biti ona u kojoj Hrvatska čuva mjesto među najboljima. Realno, takav scenarij ne nudi čak niti kultni Championship Manager...










Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....